NOVA KNJIGA SONJE SMOLEC

U čitateljskom klubu Židovske općine Zagreb održano predstavljanje knjige “Moja sestra Sarah” naše suradnice Sonje Smolec

Recenzija na knjigu: Vladimira Becić, književnica, Dugo Selo

Iako Sonja Smolec iza sebe ima sedam objavljenih knjiga za djecu i mlade, Moja sestra Sarah je posebna po tome što je ovo Sonjin prvi izlet u svijet spekulativne fikcije. Sudeći po posljedicama tog izleta, iskreno se nadam da joj neće biti i posljednji. Bila bi velika šteta da se njezina mašta zadrži s ove strane stvarnosti i nikada više ne zaluta s onu stranu ogledala. I ne vrati se odatle s novim romanom.

No, krenimo redom.

Moja sestra Sarah je priča o obiteljskim tajnama koje mogu, a i ne moraju završiti loše. Svaka obitelj ima nešto što prešućuje, nešto o čemu se ne priča. Ponekad je to nešto sasvim bezazleno i otkrivanje takve tajne ne nosi za sobom neke velike, a kamoli strašne posljedice. Ponekad to… nije tako.

Sofia je jedna sasvim obična, zaigrana djevojčica koja živi s majkom, ocem i djedom. Za Sofiju nema knjiga koje se ne mogu pročitati, nema pitanja koja se ne mogu postaviti, nema odgovora koje ne može dobiti. Osim jedne knjige, jednog pitanja i jednog odgovora. Jer, za knjigu ni ne zna da postoji, pitanje joj nikad ne bi palo na pamet postaviti, a odgovor… odgovor nalazi igrom slučaja na tavanu. Ili, preciznije: odgovor nalazi nju.

I od tog trenutka, za Sofiju se sve mijenja. Obitelj je prešutjela Sofiji činjenicu o Sarah, sestri blizanki koja je umrla. Sarina pojava postaje Sofijina tajna koju ona prešućuje ostatku obitelji. Jer, Sarah je drugačija. Ona nije ni od ovog, ni od onog svijeta. Ni sama Sofia ne zna što je točno Sarah, osim da je njezina davno izgubljena sestra. Netko s kim se može igrati, s kim može dijeliti, netko samo njen.

No, Sarah ima sasvim drugačije planove. Planove koji se protežu u godine koje će tek doći, kad Sofia više neće biti klinka koja je otvorila zabranjenu kutiju i pustila iz nje nešto neobjašnjivo. U godine u kojima će Sarah pokazati svoje drugo lice. Svoju mračnu ćud. Posljedicu mjesta s kojeg dolazi, u koje i sama Sofia slučajno upada. Mjesta koje je Sonja Smolec tako jasno opisala da ga možemo zamisliti i istovremeno žarko poželjeti i poviriti u njega i pobjeći glavom bez obzira:

“U prednjem djelu nalazila se terasa s podom od kamenih blokova izglačanih vjekovnom upotrebom. Terasa je po svom izgledu trebala biti otvorena, ali su neki njeni dijelovi izgledali kao porušeni zidovi. S lijeve strane bio je četvrtasti stup u stilu starih grčkih ili možda rimskih građevina… Uz stup je rasla i za njega se viticama držala biljka penjačica. S druge strane bio je cijeli zid. Imao je prozorčić na čijem je parapetu bilo pažljivo odloženo manje, nedovršeno slikarsko platno. Iznad prozora je bila pričvršćena svjetiljka. Izgledom je podsjećala na kazališne reflektore. I sjajila je. To je dakle bilo mjesto odakle je u moju sobu dolazila svjetlost. Ruka mi se okliznula o rub okvira. Dlan mi je kliznuo na sliku…

Zatvorila sam oči, tek na trenutak i duboko udahnula. Kad sam ih ponovo otvorila više se nisam nalazila u svojoj sobi.

Posvuda se širio miris uljanih boja pomiješan s mirisom cvijeća koje je cvalo nedaleko kuće.

Pored kuće, desno od prozora, raslo je stablo slično žalosnoj vrbi, ali mu grane nisu visjele do tla. Savijale su se u svim mogućim nelogičnim pravcima. Jedna grana je bila pod tako neobičnim kutom prislonjena na bočnu stranu građevine da se protivilo svim zakonima prirode.”

Mračan svijet iz kojeg Sarah dolazi zahvaća i samu Sofiju. Druženje sa sestrom blizankom ostavlja tragove i na njoj ma koliko se ona trudila ostati “normalna”. Skrivana tolike godine, prešućivana na svim obiteljskim okupljanjima, zatajena vlastitoj sestri… Sarah želi natrag sve ono što joj pripada. A Sofia stoji na putu ostvarenja njezina cilja.

Pričajući priču Sofijinim riječima, Sonja Smolec izvrsno oslikava odnose između dvije sestre, srazove njihovih želja i potreba, njihove sličnosti i razlike, a sve to u odnosu na ono što je objema jednako bitno: obitelj. Uplićući dvije djevojčice, a kasnije djevojke u jednu stvarno-nestvarnu priču o tome kako se tajne mogu okrenuti protiv onih koji ih prešućuju i pritom uvući u svoj vrtlog one koji su najmanje krivi, Moja sestra Sarah ukazuje koliko je tanka granica koja dijeli sebičnost i altruizam. Isto tako, kada dođe vrijeme odluke, jer ono uvijek dolazi, postupci ovih dvaju sestara jasno ocrtavaju što smo sve spremni napraviti kako bi zaštitili one koje volimo.

Iako je ovo roman namijenjen mlađim uzrastima, sasvim se lako u njemu mogu naći i stariji čitatelji. Dinamična se radnja isprepliće sa slikovitim, a ponekad, u slučaju svijeta iz kojeg dolazi Sarah, bajkovitim opisima kojima je teško odoljeti, dijalozi su bliski i poznati iz vlastitih nam kuhinja, dnevnih i dječjih soba, dok su tajne nešto što svatko od nas ima, čuva i ponekad mu se razbije o glavu.

Moja sestra Sarah ima još jednu specifičnost, a to je da je jedna od rijetkih, ako ne i jedina knjiga za djecu i mlade čija je radnja smještena unutar jedne hrvatske židovske obitelji. Drugačiji običaji i predaje vode nas u jedan sasvim novi svijet, skriven iza zatvorenih vrata. Sonja Smolec otvara za čitatelje ta vrata i na onom nepoznatom iza njih gradi svoju priču uvlačeći nas u jednu sasvim običnu obitelj koja igrom slučaja postaje sve samo ne obična. Ali i dalje ostaje obitelj koju čine ljudi koji se brinu jedni za druge.

Mali ili veliki ljudi, tako je nebitno. Jer se veličina osobe ne mjeri godinama nego onim što je ona spremna učiniti za druge.