Piše: Antonio Gavran
Gledajući danas strašne slike iz Pariza o kojima cijeli svijet govori pitam se koliko košta naša dobrota? Kada su svijetom prolazile slike nesretnog dječaka izbačenog na obalama Sredozemlja oštro smo osudili što se u svijetu događa nadajući se kako to neće nas zahvatiti. Klupko se steže, a Europa izvlači deblji kraj.
Bijah jedan od pobornika da se pomogne nesretnim ljudima koji, tako vjerujući bježe od rata, noćas nekoliko mjeseci kasnije preispitujem svoj stav čitajući da su dvojica terorista u Europu stigli u ovom izbjegličkom valu o čemu su mnogi govorili, ali ona doza ljudskosti nam nije dopuštala da tako mislimo.
Noćas, ne znam što bih rekao, kao kršćanin trebao bih okrenuti drugi obraz, ali nisam siguran imam li snage za takvo nešto. Dobrota i suosjećanje opet skupo koštaju. Iako dobro znamo da se pojedine zemlje Europe bore zajedno s Amerikom u ratu protiv “terorizma” ne mogu prihvatiti da običan čovjek na ulici grada koji nema nikakve veze s politikom strada jer netko želi sebi i drugima dokazati moć.
Ne mogu si još uvijek pojmiti da je zaista čovjek čovjeku vuk, ubijanje nevinih je najveći zločin u kojem nema milosti prema počiniteljima. Žao mi je u ovom slučaju i pravih muslimana koji zaista žive vjeru kako Kur′an nalaže, a to nije ubijanje drugih, nevinih.
No, apeliram i molim takve da u svojim stavovima budu jasni jer to više nije tuđi problem već nas kao zajednice u kojoj sudjeluju svi bez obzira na nacionalnost, boju kože i vjeroispovijest.
U ovom ratu protiv Čovjeka nema naših jer svi smo mi na meti nekog luđaka, a vraćati oružjem na oružje najgora je metoda u borbi protiv Čovjeka.
Citirat ću meni velikog pjesnika Balaševića u njegovom apelu pred rat u Hrvatskoj:
Samo da rata ne bude,
Ludila među ljudima,
Veliki nude zablude,
Plaše nas raznim ćudima
I svakoj bajci naude,
Da rata ne bude.
Pridružujući se njegovim mislima molim sve one koji mogu nešto učiniti neka to i učine. Ugasimo predrasude jednih prema drugima i kao Čovjek nastupimo u borbi protiv zla koje nas je zadesilo.
Sutra će se taj rat protiv Čovjeka prebaciti i u naša dvorišta. Hoćemo li onda i dalje šutjeti braneći različite ideologije.
U ovom ratu ne postojimo mi kao pojedinac već mi kao čovječanstvo.
Što je to toliko zlo u ljudima da čine ovakve strašne stvari?
Dolaze li zaista posljednja vremena?