KADA PAMET ZAŠUTI

“Dođu, tako, vremena, kada pamet zašuti, budala progovori, a fukara se obogati!”

Piše: Antonio Gavran

Jučerašnji dan bio je zbilja dug svima onima koje zanima političko stanje u Hrvatskoj. Imamo vladu! Odlično i s druge strane vrlo tužno! Vrlo tužno jer smo jučer imali priliku vidjeti na djelu ljude kojima smo davali svoje glasove, bili oni oporba ili vlast.

Tolika netrpeljivost prožeta već odavno poznatim pričama o temama koje nemaju veze sa bilo kakvim davanjem povjerenja novoizabranoj vladi Republike Hrvatske.

Opet smo se vratili u 45. – tu, ili bolje rečeno iz nje nismo nikada izašli iako ne vidim partizane i ustaše koji jutarnjom zorom iskaču iz kanala kad putujem na posao zaraditi kruh od kojega kao mladić trebam preživjeti i ako budem dovoljno dobar mađioničar pa od kune čiribu – čiriba tehnikom stvorim pet, možda jednoga dana od plaće budem u mogućnosti prehranjivati i svoju obitelj.

Umjesto da se raspravljalo o gorućim temama koje Hrvatsku tište dogodio se klasičan vašer u kojemu pljušte uvrede sa svih strana, jer u Hrvatskoj je najlakša tehnika komentiranja tzv. pljuni pa i ako netko nije kriv, neka bude za kasnije.

Od svih govornika vrlo malo je onih iz čijih se riječi može iščitati borba za malog čovjeka u Hrvatskoj. Štite se interesni lobiji, udruge koje čekaju poput pasa kojima zapovijedamo da donesu lopticu kada mi to poželimo, te razno razne političke elite kojima je jedini cilj zasjesti u fotelju koja nosi različite pogodnosti. Nažalost, jedina joj je mana što nije nekakav masažni stolac, jer onda bi svi uvjeti bili ispunjeni.

Tolika nekultura me zaprepastila. Umjesto da gledajući te ljude, obični građani dobiju primjer kako se ponašati u društvu, uzimajući kao uzor časne ljude koji sjede u Hrvatskom saboru jedino što se tamo dalo iščitati bilo je tipkanje na mobitel, razgovaranje i šaputanje dok netko izlaže, nadajući se kako će kada dođe red na koga od njih svi pozorno slušati. Zar nije u svim uljuđenim društvima i pravilima komunikacije bitan čimbenik biti i dobar govornik, ali i dobar slušatelj.

Iako ništa ne znam o gospodinu Oreškoviću čime bih ga mogao okarakterizirati, želim naglasiti kako onakvo pljuskanje u Saboru nitko nije zaslužio. Pogotovo, jer lekciju odlučiše čitati ljudi koji nisu dovoljno poznati niti u Hrvatskoj, a kamo li šire u svijetu. I umjesto da skinemo kapu bilo kome tko se usudi stati na kormilo Hrvatske u ovom trenutku kada je Hrvatska sustavno uništavana od svih vlada do sada, mi već danas, kada ozbiljan rad nije niti počeo, dajemo jedinicu kao znak dobrodošlice. Nažalost, kao što rekoh u liku i djelu onih koji ništa značajno od svojih života nisu napravili, ali pokupiše svu mudrost i pamet svijeta.

I kao što sam citirao u naslovu velikoga Ivu Andrića, zbilja dođe tako vrijeme kada oni koji govore nemaju što reći osim pljunuti. A kako komentar ne bi ostao u negativnom tonu želim istaknuti sada već bivšeg ministra financija Borisa Lalovca kao jedinog rijetkog gospodina među političarima koji nije plakao zbog izgubljenog već poput pravog džentlmena, lijepim riječima pozdravio novoga ministra i zaželio mu dobrodošlicu ostavljajući dojam kako su vrata za suradnju i dalje otvorena što je jedini ključ uspjeha oporavka Hrvatske.

Dok se partizani i ustaše po šumama i gorama Sabornice bore, naša mladost nestaje u Irskoj, Njemačkoj, Kanadi … tražeći priliku da zarade tih svojih pet kuna s početka priče, jer magija je nestvarna iluzija.