SAD JE VALJDA DOSTA

O izborima i izbornim zavrzlamama i podjelama hrvatske po ideologiji

Piše: Antonio Gavran

Vjerojatno ne postoji čovjek u Hrvatskoj kojem se ovih dana nije zgadila politika i sve vezano uz nju. Previše puta su nabrajani bili igrači koji su igrali ovu utakmicu da ih više nema smisla niti spominjati. Danas, nakon beskonačne drame tko će s kime i za koga dobili smo novoga mandatara za sastavljanje vlade u liku i djelu nestranačkog kandidata Tihomira Oreškovića. Njegovu biografiju i tko je on također nema smisla spominjati jer prepune su ga naslovnice u svim hrvatskim medijima.

Danas je Badnjak, pripremamo se za Božić i u toj nadi želim vjerovati kako je sada napokon dosta. Nekome krivo – nekome pravo, ali evo dobili smo potencijalnog premijera koji bi trebao voditi hrvatsku iduće četiri godine. Želim se osvrnuti kako njegov životopis obećava, ali poučen iskustvom dosadašnjih vlada neka vrijeme pokaže jesmo li zaista dobili premijera i vladu koji će promijeniti Hrvatsku.

Žalosno je što su mediji poput hijena odmah napali njegovo nedovoljno tečno korištenje hrvatskog jezika i od toga napravili bombastične priloge kao da je to ključno za spas stotina tisuća mladih koji su napustili ovu zemlju zbog nesposobnosti svih dosadašnjih vlada, a bilo ih je i lijevih i desnih. S obzirom da je čovjek većinu svoga života proveo u inozemstvu ne znam čemu toliko čuđenje ili je na djelu naš balkanski primitivizam. Bilo kako bilo, neumjesno je to koristiti kao nekakav argument PROTIV.

U jednom trenutku sam promatrajući političku scenu zaista kao mali građanin Hrvatske povjerovao da ćemo imati vladu sastavljenu od svih strana, vladu koja ne poznaje ideologije, ali očito je to bila utopija, a za prošlošću ne vrijedi plakati.

Danas je Badnjak, sad je valjda zbilja dosta politike!

Hoćemo li Isusa dočekati sastavljajući vladu i pljujući prema drugima i drugačijima. Kao što rekoh nekima je izbor odličan nekima je u potpunosti neispravan, dok jedni slave drugi ne kriju razočarenje, ali jedno je bitno, u ovoj priči nema apsolutnog pobjednika.

Onaj tko sutra zaustavi iseljavanje mladih iz Hrvatske, koji siromaštvo svede na najmanji mogući minimum, koji otvori radna mjesta, vrati ljudima nadu u bolje sutra biti će pobjednik ovih izbora. Dotada sve je ovo samo dio jedne utakmice koja je predugo trajala.

Bez pogodaka momčad ne može odnijeti pobjedu. Vrijeme će pokazati je li trenutačna ekipa sposobna ili se priključuje svima koji nisu uspjeli, ali imamo li pravo razapeti nekoga na križ dok mu nismo niti pružili priliku. Radikalizam u bilo kojem smislu, pogotovo ideološki najveći je neprijatelj društva koje želi napredovati.

Božić dolazi, a mržnja nije njegova poruka …