Iz naše arhive/ objavljeno 29.11.2015.
Sven Adam Ewin
Završili ste igru. Zaigrali se vâli.
I digla se oluja… Sve vaše umotvore
I crteže na pijesku vali su izbrisali,
I vaše glat oblutke progutalo je more.
Za sve okrivio si prohujalu oluju,
No možda nisi znao (dok kuneš morsku pjenu),
Da iste moćne sile i zvijezde otplavljuju,
Na vedrom noćnom nebu… sada, u ovom trenu!
I može da se desi, dok okrećeš mu leđa,
I može da se desi, k’o poplava u jesen,
Da jednu iza druge i zvijezde tvojeg zviježđa,
U kojemu si rođen – kozmički val raznese!
Možda te tvoje zviježđe još noćas iznenadi,
Jer noćno nebo, dragi, već dugo na tom radi.
Ako je netko drugi tako lijepi sonet napisao, svaka čast! Žao mi je što sam ipak pogriješila i ispričavam se,
te ga mnogo pozdravljam i želim da napiše još mnogo tako lijepih soneta za čitanje.
Dubravka
Poštovana Dubravka, izgleda može još i netko drugi!
Ovakve dobre sonete može pisati samo: ROKO DOBRA.
DUBRAVKA B.