piše: Milan Rajšić
Heroji mora, plemeniti ljudi,
Hrabri i besmrtni narode,
Danas je opet ustao
Sjaj Portugala!
Među maglom sjećanja,
O domovino, čuj glas
Od tvojih uglednih baka i djedova,
Tko će vas voditi do pobjede!
Ovako počinje himna, jedne države, za koju vrijedi onaj stih iz Mak Dizdarove, “Modre rijeke”: “…malo znamo, al’ je znano…”
Rijetko tko se od nas može pohvaliti, da o malom Velikom Portugalu, zna nešto više, osim da je tamo negdje na kraju svijeta, da mu je glavni grad Lisabon, a Ronaldho koji igra nogomet, dolazi iz ove državice.
Ja dolazim u Portugal već više od trideset godina i znam samo malo više. Za mene je najbolji nogometaš Eusebio!!!
Prošao sam Porto Caleo, od juga do sjevera, od oceana do siromašnih sela u Alentejo i znam sa sigurnošću samo jedno: volim Portugal i u njemu se osjećam jako ugodno i sigurno. U bilo koje doba godine i u bilo kojem kutku.
Portugal je prošao sito i rešeto u svojoj prošlosti.
Danas se živi skromno, može se reći i siromašno, ali je to u usporedbi sa četrdeset godina fašizma(!!!) pravi raj.
Nakon Karanfil revolucije, 1974. i ulaska u Europsku uniju, Portugal se preporodio i izgradio.
Uprkos nadprosječno jakom katoličanatvu, Portugal je postao pojam liberalne i otvorene države, jednako za svojih deset milijuna žitelja i tko zna koliko legalnih i ilegalnih pridošlica iz bivših kolonija Angole, Mozambika, Brazila, Makao…
Prije Njemačke, Švicarske, Francuske, Portugal je među ostalim, priznao istospolni brak i legalizirao homoseksualizam.
Bruto nacionalni dohodak u državi na Atlantskom oceanu, je 20.661 euro po glavi stanovnika i država može biti zadovoljna osamnaestim mjestom u Europi.
Portugal je oduvijek bio zemlja iz koje se odlazilo živjeti u druge zemlje.
Najprije u brojne kolonije širom svijeta, a kad je krenulo naopako i kad se nije na vrijeme uhvatio priključak na novo i moderno, počelo se odlaziti u SAD, Francusku, Švicarsku Luxemburg…
…
Godišnje u Portugal dođe više od 17 milijuna turista, koji ne uspiju popiti sve vino, po kojem su Portugalci poznati, a među kojima je Porto sa svojih 24 posto alkohola, pravi biser.
Za dobro vino, treba dobar čep, a najbolji je od pluta, a pluto se dobije od hrasta plutnjaka, a ovaj raste u Portugalu (80% svjetske kolicine).
Portugal je treća najsigurnija zemlja u svijetu!
Portugal danas koristi dvije trećine energije koja je nastala od obnovljive energije sunca, vodika ili vjetra, a od nove godine više nema termoelektrana na ugljen.
Dolazili su do Portugala i Grci, Feničani, Kelti, Rimljani…
A onda su 711. stigli Arapi, pod vodstvom Tariq ibn Ziyad.
To je trajalo do 1166., do oslobođenja i nezavisnosti.
U četrnaestom stoljeću počinju portugalska istraživačka putovanja. Najprije zapadnoafrička obala, pa južna Amerika, Azija…
Mali Portugal postaje vodeća svjetska trgovačka i pomorska sila.
…
1580. umire kralj Avis i Portugal postaje dio Španjolske kraljevine. Skoro stotinu godina. A poslije toga baš i nije išlo. Siromaštvo, neobrazovanost, 80 postotni analfabetizam, slaba ekonomija, državni bankrot…
- oktobra 1910. kralj Manuel II. bježi u Englesku, a Portugal postaje Republika.
Vi sad znadete nešto malo više o Portugalu, a ja naredne dane moram kao Manuel II u exil.
Narednih desetak dana ću se kretati po susjednoj Španjolskoj, točnije pokrajini Galicija.
Vratit ću se ja još i jos i još…
Portugal je moja mala velika ljubav.
P. S. Na kraju pisanja, kratak pogled na ekran televizora. Rukomet. Negdje iz Mađarske. Španjolska protiv BiH.
Prije četrdeset godina, negdje nigdje u bespuću Južne Amerike. Veselim se kako ovdje nikoga nije bilo iz naših krajeva.
Razočaranje. Na vratima zeleni lipov list, a kraj njega pise: “Slovenija, moja dežela”
E, tako i sada. Negdje u Mađarskoj. Na parketu piše: “Gorenje”
Bravo! Tko zna, zna!