Iz naše arhive/ objavljeno 01.11.2015.
Sven Adam Ewin …………...Zmijski car, izdanje 2015.
PITAM ISUSA
Pitam Isusa (a iz sjene):
Rabbi, ima li tijelo cijenu?
On me pogleda: dragi Svene,
Pitaj Mariju Magdalenu.
Mene Sotona opet kuša,
Pitanje drugo mi se ote:
Rabbi, ima li cijenu duša?
Reče: pitaj Iskariote.
Ja se Tvojemu klanjam sudu,
Ali repliku imam malu:
Kada spomenu onog Judu,
Zašto ga reče u pluralu?
Isus mi blago obraz pljusne,
Uz gorku boru pored usne.
Nikola Šop
ISUS ČITA NOVINE
Znam, dobri moj Isuse, kad jedne kiše duge,
donesem ti za večeru hljeb skriven pod skut,
ulazeći u sobu, vidjet ću pun tuge,
tvoj sveti lik nad novine nagnut.
I nezapažen kraj tebe ću sjesti,
gledajuć mračenje na tvome licu čistom.
Dok pogledom prelijećeš od vijesti do vijesti.
Dok uzbuđeno prevrćeš list za listom.
Čime ću moći da te tješim u tom času,
stojeći pred tobom, sav stidom obuzet.
I da li bih imao dosta snage u svom glasu,
kada bih pred tobom branio ovaj svijet.
Na teška ta slova pao bih svojim stasom malim.
Radost čovjeka bi u oku mome zasijala.
O pusti, rekao bih ti jedva glasom uzdrhtalim,
nek se i dalje vrti naša zemlja mala.
Onda bih sasvim tiho izišo pred vrata.
I pustio da ostaneš sam u svome bolu.
Moleći pred pragom, da tvoj gnjev umiri
mirisni, blagi kruh na stolu.
.
Sven Adam Ewin
U VRTU GETSEMANSKOM
Noćas, poslije sablažnjive Večere,
Opet si sam sa sobom kao i uvijek,
Ali noćas je očaj tvoja samoća.
Onih jedanaest nedoraslih što hrču u vrtu,
Nisu ti utjeha. Oni nisu pojmili
Tvoje šamanske besmislice o tijelu,
Koje si im patetično izgovarao
Lomeći kruh uz večeru,
A još manje prispodobu
O krvi, dok si im zavještao
Kupu
Vina.
Možda je tvoju moć naslutio tek onaj
Koji te je otišao prokazati, ali tvoja snaga
Bila je prevelika za njegov mali narod,
A premala za čovječanstvo, kako se pokazalo.
Ni majku nisi usrećio,
Mada je ona vješto skrivala uvrede,
Kao i otac tvoj koji je s mukom pregrizao
Gorčinu iznevjerenog muškog.
Naivni proroče,
Tvoji su seljani bili navikli
Da dobro tešeš kruškovu građu,
A ti si htio da povjeruju da dobro tešeš Riječi.
Je li to bio tvoj prvi poraz? Zar da ne povjeruju
Oni koji te znaju od rođenja?
U tvoja čuda sumnjali su čak i koji su im trebali svjedočiti,
Oni koji su izdali svoje obitelji u ime slobode kad pođoše za tobom
Rekavši: mi smo izabrali!
Ni sa celibatom nisi se proslavio.
Jedna te je žena bezumno ljubila,
A sva je prilika,
I ti nju.
Dakle, čemu onda tvoje čuveno pitanje Ocu:
„Bože, Bože, zašto si me ostavio?“
Pitanje koje razdire i mene
Dvije tisuće godina poslije
I baca me u istu očajnu samoću!