Mirko Popović
Iščitavam horizont, htio bih sačuvati
Međuprostor u kojem lelujaš
Iako više ne vidim
Da mlaznjak svijetli
Visoko u oblačnim slojevima
Tek ruke olovno teške izručuju poštara
Zatrpanog marginama što zgužvale su
Sliku i tkivo iza sna
Netko je davno, kaže mi
Na tebe ovo adresirao
Nehotice odlažem knjigu vremena
S tekstom što sjaji kroz moje oči
Kroz riječi ugravirane
U nečitke datume
Iščitavam horizont, htio bih na obalu
Nad rijeku koja je tiho i mazno
Protekla glasom:
Vratit ću se
Jednoga proljeća