Mirko Popović
Poštujući naviku čekam te
U aleji kestenova gdje se u večeri
Svraća na čaj sa uspomenama
Znam, teći će kroz moje grudi
Vrijeme neubranih zvijezda
I tamna će rijeka godinâ
Odlaziti bez povratka
Ali stamen će biti promatrač
Niz aleju kestenova, jer čekat će
Kao što čeka morsko dno
Kao što čeka kamen zavjetni
Ako prespavam vječnost a ti
Jednoga dana dođeš
S violinom nadanja, pusti
Nek iz naših ruku odlete snovi
I neka prhnu sretne ptice
U mojim granama ostat će šapat
S tvojih usana, šumor i potoci
Tvoga smijeha i neka se
U takvom obliku sna
I Zemlja okreće natraške
Neka i vrijeme stane