NE SPOMINJI IME GOSPODINA BOGA UZALUD

SUSRETI
piše: Emil Cipar

PADAJ SILO I NEPRAVDO!

Zimsko, hladno, vlažno i maglovito vrijeme, kao stvoreno za surfanje po međumrežju, chatanje sa znancima…
Pišemo siječanj 2011. Hrvatska je slobodna, suverena država, spotiče se i teško se snalazi u demokraciji u kojoj bi sva vlast trebala polaziti od naroda. Sve nedaće i problemi nisu nastale ničijom tuđom krivnjom, nego smo ih stvorili sami činjenjem ili nečinjenjem …nije važno kako. Važno je da nemamo snage i ne možemo uzdignute glave pjevati:
Padaj silo i nepravdo,
Narod ti je sudit zvan.
Bjež’te od nas noćne tmine,
Svanuo je i naš dan.
To smo mogli prije 21 godinu. I pjevali smo! Dobro, nismo baš ove riječi, jer su mnogi slobodoljubni Hrvati smatrali da su one plod komunističke propagande, pa su ju stavile na listu nepoželjnih, kao što izbaciše iz upotrebe riječi zdravo i drug, jer su ih i one podsjećale na noćne tmine.
I Hrvati u Njemačkoj ustali na zov novog dana …novih vremena. Složno kao jedan …svih 400 tisuća, ili koliko nas već ima na prostorima ove demokratske i prijateljske države.
Ne volim se sjećati tih dana, jer ne mogu zaboraviti razočaranja, koja su nastala poslije toga, a za koja nije kriva zločesta Jugoslavija, niti zločinac Josip Broz Tito, nego ih je prouzrokvala hrvatska nesposobnost rukovati sa slobodom i demokracijom i hrvatski podanički mentalitet.
A krajem osamdesetih i početkom devedesetih svi smo željeli samo jedno …stoljećima željenu slobodu.
Tako i Hrvati u Njemačkoj. Naoružani samo voljom i čvrstom vjerom u hrvatsku slogu okupljali se, demonstrirali, prosvjedovali… Nisu ti skupovi bili uvjek učinkoviti, ali služili su za zbijanje hrvatskih glava, za pokazivanje prividne moći.
Kažem ne volim se sjećati tih dana. Stvarno bogatu zbirku fotografija, dokumenata, novinskih članaka …mojih i inih …stavio sam u jednu veliku kutiju i rijetko zavirujem u nju.
Ali svijet je postao malen zahvaljujući internetu. Tako me počela sustizati moja prošlost …želio ja to ili ne.
Branko Marić …poznanik iz starih dana poslao mi je ovih dana fotografiju na kojoj smo fra Josip Bebić i ja pred zgradom WDR-a u Kölnu. Demonstrirali smo tada, zajedno sa tisućama ostalih, protiv ukidanja hrvatske emisije na ovom radiju.
Nije puno koristilo, emisija je ipak ukinuta, ali to nije bit ove priče. Bit priče je da su Hrvati u Hrvatskoj i svugdje u svijetu zajedno stvarali svoju državu i u tome su uspjeli.
Problem je u tome što su je predali u krive ruke i dopustili da se ona obezvrijedi, opljačka i prezaduži. Demokratske vrijednosti koje su tek trebale biti stvorene, postale su smetnja novim gospodarima, koje smo odgajali u svojim njedrima. Pod krinkom prividne slobode sve vlade i svi predsjednici do sada osustavile su parasustav, koji sada stoji na čelu države.
Žalosno je da narod nema baš nikoga kome bi se mogao obratiti, zamoliti pomoć, savjet…
Najžalosnija figura u cijelom sustavu je institucija najvišeg ustavnog tijela u Hrvata …institucija Predsjednika Republike.
Narod ga bira izravno …to je u skladu sa standardima demokracije, tu se nema što prigovoriti. Ali niti jedan kandidat za predsjednika u predizbornoj kampanji nije rekao: Uz mene birate i moj predsjednički tim, moje savjetnike, moj ured…
A oni su stvarni Predsjednik Republike Hrvatske, iako ih narod nije birao. Riječ naroda ne stiže do predsjednika u izvornom obliku, nego biva pročišćena, oslobođena od „spamova“, prilagođena trenutnim i osobnim interesima pojedinaca u sustavu…
O sudbini većine upita iz naroda odlučuju brojni savjetnici. Na stranu dobre nakane, ali mora biti dopušteno Predsjedniku postaviti pitanje …na pr.: Je li pravično da sadašnja država zadužuje buduća pokoljenja?
Ne znamo što Predsjednik o tome misli, ali pretpostavljamo da to ne smatra velikim grijehom. Jer da misli da je to nepravično, zašto bi se pravio kao da je trenutnih 50 milijardi eura inozemnog duga mačji kašalj.
Predsjednikovi savjetnici će Vam na ovo pitanje odgovoriti da Predsjednik nema tih ovlasti. Istina nema ih …ali predsjednici drugih demokratskih država nemaju ni izdaleka tih ovlasti, kao hrvatski predsjednik, ali se zaduženost po glavi stanovnika u njihovim državama drži u razumljivim granicama. A ako nema nikakvih ovlasti, zašto je toliko želio biti Predsjednik i pobudio lažne nade i očekivanja?
Predsjednik Republike Hrvatske je prilikom preuzimanja dužnosti prisegnuo slijedeće:
-Prisežem svojom čašću da ću dužnost predsjednika Republike Hrvatske obavljati savjesno i odgovorno, na dobrobit hrvatskog naroda i svih hrvatskih državljana.
Kao hrvatski državni poglavar:
–držat ću se Ustava i zakona,
–brinuti se za poštovanje ustavnopravnog poretka Republike Hrvatske,
–bdjeti nad urednim i pravednim djelovanjem svih tijela državne vlasti,
–čuvati nezavisnost, opstojnost i jedinstvenost države Hrvatske.
–Tako mi Bog pomogao.

Na to se je obvezao Ivo Josipović. Na to se nije obvezao njegov ured i savjetnici, a ipak oni sebi uzimaju pravo odlučivati o stvarima i posredovati između suverena i njegovog Predsjednika.
Preskupi i prenapuhani državni aparat postao je sam sebi svrha. Njegove reforme su više nego nužne. Nepostojanje Strateškog plana razvoja Republike Hrvatske, isključuje potrebu sa učinkovitim zakonima i reformama, koji bi Hrvatsku državu osmislili i izveli na pravi put.
Institucije moraju raditi svoj posao …bio je česti, lakonski odgovor bivšeg Predsjednika. Znaju li intstitucije što je njihov posao? Bilo bi lijepo kad bi to pitanje mogli postaviti Predsjedniku?
Ili kad bi mu samo mogli reći –Ne spominji ime gospodina Boga uzalud!

Nije važno želimo li hrvatsku državu, važno je kakvu hrvatsku državu želimo. To je govorio davno pokojni Vlado Gotovac.
Jedan dio Hrvata, zaposlenih u prenapuhanim i neučinkovitim državnim uredima zna kakvu Hrvatsku žele. Oni ju već odavno imaju.
Onaj drugi dio, koji tu državu mora plaćati želio bi to isto znati, ali njihov čovjek, koji bi im morao dati odgovor na to pitanje mu je nedostupan.
Pravo naše ugrabljeno,
Amo natrag dajte nam!
Ne date li ne molimo,
Uzet će ga narod sam.
Nije ovo prijetnja nego očaj. Riječi ove pjesme nastale su u 16. stoljeću. Od tada do danas nije se ništa promjenilo. Jer koliko god Hrvati birali između raznih osoba i stranaka, u nekoj prividnoj demokraciji, ostaje im na kraju samo jedna mogućnost izbora …na vlasti ostaje neučinkoviti državni aparat, koji može zemlju samo zadužiti.
A odgovornost? Ustavna prava? …dajte molim Vas! Predsjednik ima jaaaako puno posla i ne stigne odgovoriti na sva pitanja.
Predsjednik Republike Hrvatske će 2o. siječnja 2011. govoriti u Berlinu kakva Hrvatska treba biti.
Dan poslije, na Zelenom tjednu u Berlinu tisuće posjetitelja ovog sajma moći će vidjeti kakva Hrvatska stvarno jest.

Da su Hrvati u Njemačkoj početkom 90-ih znali kako će za dvadeset godina izgledati država za koju se bore …sumnjam da bi se za nju tako zdušno borili.
Ja ne bih ni u kojem slučaju!
Lijep je običaj u Hrvata da se novorođenčetu stavi pod jastuk novčani dar.
Osjećam se krivcem pred idućim generacijama, koje se još nisu ni rodile, jer sam dopustio i omogućio da im se već u kolijevku pod glavu stave obroci i kamate, koje će oni morati platiti.
Zato se obraćam svim mojim prijateljima i znancima: Ne podsjećajte me na neslavne devedesete!
Znam i sam da sam krivac.