Ivan Babić
Došla si kasno
kao i ja
proljetnom stazom
na pola puta
isti je glas
no u njem klija
bit novo-navrnuta
Došla si spora
kao i ja
dlanove mećeš
ispod mog pera
nit novih bora
naglo savija
i mjesec tone sred jezera
Došla si svoja
kao i ja
razumna
svjesna pjesme, rata
i vidim kako
slobodnija
prelijevaš vodu punu zlata
Noć nestaje
mjesec i ja
usred vodenih mjehura
vrijeme staje
čarolija
sve nas u dubinu gura
Bravo majstore stiha!