KAO U VLASTITOM DOMU

Piše: Marija Kukić
007Dan nakon svečane promocije Emilovih knjiga, svi oni  koji su mogli, našli su se u hotelu Central u Slavonskom Brodu.

Okupilo se  tu vrlo zanimljivo društvo sačinjeno od ljudi koji se većinom nisu poznavali. Jedino „poznanstvo“  bilo je preko Hrvatskog glasa Berlin. Sada se pružila prilika da se konačno  uživo vide  i upoznaju.

Tu su se našli: Sonja –glavna  urednica HGB, Antonio – urednik,  Stjepan, Slavica, Ivana, Katarina, Ivica – suradnici, Emilove nećakinje Zvonka i Dunja i njihova prijateljica Ozana, Elizabeta – aktivistica u udruzi Brođana u Berlinu, i ja. Većina spomenutih je iz Slavonskog Broda i okolice, jedino sam ja „potegla“ kroz gustu maglu čak iz Kutjeva te usput „pokupila“ Katarinu i Slavicu.

Već od prvog zajedničkog susreta i upoznavanja, činilo se kao da se oduvijek znamo. U ležernom ugođaju vrijeme je prošlo u trenu. Ponašali smo se kao što se obitelj ponaša u vlastitom domu. Nije bila važna ni razlika u godinama, ni obrazovna struktura, ni fizički izgled, ni garderoba, ni frizura, ni šminka… Svi smo bili jednaki,  svi kao jedan. Teško je shvatiti  kako smo u tolikoj raznolikosti, u takvom šarenilu pronašli toliko zajedničkoga.

A odgovor je jasan:

„To i tako može jedino Hrvatski glas Berlin.“

Na ovom portalu ljudi se zbližavaju, upoznaju … preko njega razvijaju  i njeguju divna poznanstva koja vrlo često prelaze i u prijateljstva.  Mnogi  suradnici tamo su našli  svoj  vlastiti kutak u kojemu se mogu osjećati baš kao u vlastitom domu.

Vrijeme druženja u Centralu prohujalo je brzinom uragana. Svatko je hitao svojim obvezama, ali svi sretni i ispunjeni pozitivnom energijom.

„Pokupila“ sam Sonju, Slavicu i Katarinu i krenula u Brodski   Stupnik  Slavičinu   domu  čija obitelj je bila izvrstan domaćin.  I ovdje sam se osjećala baš kao u vlastitom domu. Slijedio je pozdrav,  zagrljaj, rastanak sa Sonjom, Slavicom i njenim muškim članovima obitelji.

A zatim, istim putem  kroz sivu gustu magluštinu slijedio je povratak, ovoga puta,  vlastitom domu.

Do nekog novog susreta!

0 0 votes
Article Rating

Related Post

Subscribe
Notify of
guest
1 Comment
Newest
Oldest Most Voted
Inline Feedbacks
View all comments
tangens
tangens
8 years ago

Rekoše da čovjek jeste društveno biće. Pa onda
je potpuno normalno da se i druži, s onima koje
voli, onima koje poštuje, onima s kojima nalazi
bar jedan trunak zajedničkih ciljeva………. U svakom
slučaju za normale ljude normalno jer u poveznici
ovoga susreta bi Emil.