Ivan Babić
…mojoj materi
Što je gušće s neba lapta mrki snig
Teža je tišina selo pritiskala
Crkvica se stara popela na brig
Od malog lumina iznutra je sjala
Sakrile se sanjke lipo pod skaline
A čizme se suše pokraj tople štuve
Pospala je čeljad kraj site živine
Jakete i bičve već su skoro suve
Obraščići žarki i nosići mrzli
Pod perinom zimsku izmišljaju bajku
Zečići su noćas sigurno se smrzli
Zaleđenim poljem tražeć svoju majku
“Zvizda”, Zagreb, 2007.
Sviđaju mi se ovakve pjesme i tematike. Brzo ih registriram u mašti i čitam ih u dahu.
Dubravka
Je li to Jesenjin zalutao ovamo?! Ma ne, to je kolega Ivan Babić! Srdačan pozdrav, kolega, i u ovoj pjesničkoj oazi! Vidjet ćemo se, vjerujem, na vašem Pjesničkom maratonu i 2016.
Lipooo! <3