stihovi i foto: Ivan Babić
Odjednom više nije bilo toga pogleda.
Razlio se Život iz
zjenica i stopio s nebeskim
Odjednom više nije bilo toga pogleda.
Razlio se Život iz
zjenica i stopio s nebeskim
plavetnilom.
Sada netko
usamljen sjedi kraj
poluotvorenih škura i
promatra mlaz zrelog meda
na škrtom prosinačkom suncu.
Nešto smo zavoljeli i ne
znamo prestati.
Sada netko
usamljen sjedi kraj
poluotvorenih škura i
promatra mlaz zrelog meda
na škrtom prosinačkom suncu.
Nešto smo zavoljeli i ne
znamo prestati.