Piše: Josip Mayer
Ovih predbožićnih i božićnih dana imali smo se stvarno priliku naslušati i načitati svega i svačega, od naših političara do komentatora, iz čega se moglo kristalno vidjeti da …
Privilegirani ljudi uvijek radije riskiraju da potpuno propadnu nego da se odreknu makar najmanjeg dijela materijalne strane svog privilegiranog položaja. Nema sumnje da je tome jedan od uzroka duhovna kratkovidnost, koju često nazivamo glupošću, ali nije samo to posrijedi.
Povlašteni smatraju da su njihove privilegije, ma kako se to drugima činilo apsurdno, zapravo njihovo temeljno, sveto, uzvišeno, bogomdano pravo.
Osjetljivost siromašnih prema nepravdama koje ih pogađaju beznačajna je u usporedbi s osjetljivošću bogatih na ‘nepravdu’ koju netko njima nanese ili pokuša nanijeti.
“Kad reforma provedena s vrha postane neostvariva, revolucija provedena s dna postaje neizbježna.”
Prestrašna je ova crveno-crna huškačka retorika u Hrvatskoj koju potiču velike stranke. Velikim strankama je potrebno da se ljudi “glođu”, da se stvara atmosfera sudnjeg dana i da se ljudi dijele na iracionalnim osnovama.
U Hrvatskoj se tako posljednjih 20 godina dobivaju izbori. Ili si ustaša ili partizan. To je jako važno i nemoguće je da nisi ustaša ili partizan. Ništa ti se stvarno neće dogodit, ali opredjeljen za jednu ili drugu poraženu ideologiju moraš biti.
Kad je tako Hrvatima je sve jasno. Ostalo je šok i nevjerica. Često se pitam je li onima koji rade na minimalcu ili su bez posla ili teško žive ili su blokirani ili im visi ovrha nad glavama važno da budu ustaša ili partizan ili ih zanima bolji život i društvo uljuđenih građana i po mjeri svakog čovjeka.
Ovo svakim danom postaje sve gore. Neki dan šef karlovačke domoljubne stranke, poziva one koji ismijavaju Oreškovića da se isele, danas šef iz Hrvatska raste, suradnju stranaka koje su osvojile većinu u Saboru nazvao proustaškim i špijunskim.
Glođite se ljudi glođite!
Ono što mene još zamara,da im je, a još nisu ni počeli vladati već početak neuspješan. Mandatar nam govori već sada o poreznim nametima jednako i za bogate i za siromašne.
Veliko je pitanje hoće li takvi načini rada i djelovanja naših političara izvući Hrvatsku iz krize ili će Hrvatska zaglibiti, putem iseljavanja mladih znanstvenika, ali i putem pomanjkanja financijskih sredstava, još dublje u ropstvo siromaštva i neimaštine.
Kvalitetna promjena u Hrvatskoj moguća je samo ako to želimo.
Danas je jedno od važnih temelj za uspjeh i digitalna pismenost, ali i elementi osobne i socijalne dobrobiti da se osoba može razvijati sa zajednicom.
Ta promjena i takva promjena je u Hrvatskoj moguća i ona je prema svim pokazateljima nužna, međutim, ona se neće dogoditi. Neće se dogoditi jer nam se kao društvo ne da, jer nam je kao društvu predobro, tako makar u prvu ruku izgleda.
Nadalje, neki se boje promjena i ona je teška, a postoji i politika koja prijeći i blokira promjene.
I to ne možda politika na najvišoj razini, nego politika u birokratskom sustavu i svuda oko nas. Ipak, i sam smatram da su promjene uz volju društva moguće.
E, pa sretno Vam bilo u promjenama u 2016 godini, moj narode.