tekst: Marija Ajša Peuc
U provođenju reforme obrazovanja uvijek će se pojaviti otpori promjenama s dvije strane: ideološke i strukovne.
Obrana stručnih pitanja se može također poklapati s ideološkim pristupima, pa se tu onda nađe jako efikasna kombinacija argumenata koja uspješno zaustavlja promjene i reforme.
Ovo je kratak osvrt na Prijedlog Cjelovite kurikularne reforme dr. Jokića i njegove osporavatelje iz STEM područja.
Ponajviše su u kritici Prijedloga sudjelovali predstavnici Odjela za fiziku zagrebačkog PMFa s nekoliko bitnih primjedbi s kojima se možemo i složiti: da je reforma nedovoljno odlučna i radikalna, da je sam glavni dokument (dakle koncept) razmrvljen u tablicama i da se nepotrebno inzistiralo i gubilo vrijeme na postignućima u obrazovnom procesu.
Drugi je nivo prigovora vezan za kritičke tonove koji imaju ideološku konotaciju: npr. da se Prijedlogom CKR želi sačuvati privilegirana pozicija društvenih znanosti, a zapostaviti STEM područje. A to jednostavno nije točno. Za hrvatsko školstvo se ne može reći nipošto da zapostavlja to područje, i da je bilo što u tom smislu predviđeno prijedlogom CKR, pošto se onaj jedan sat nastave fizike manje u gimnazijama, nikako ne može smatrati dovoljnim argumentom.
No. Što je STEM područje i kako se tu naši učenici snalaze i koje rezultate postižu u svjetskim okvirima?
Sama kratica STEM je akronim od riječi: science, technology, engineering i mathematics.
Ta se područja granaju na veliki broj znanosti vezanih za prirodoslovno-matematičku granu znanosti. U našem školstvu se ponajprije odnosi na predmete: fiziku, kemiju, biologiju te matematiku, i potom sve ostale stručne predmete u strukovnim školama ( mehanika, strojarstvo itd).
Neki prigovori se temelje na pretpostavci da se sve manje učenika odlučuje za to područje, iako imamo sve veću potrebu za njima na tržištu rada.
To zapravo u hrvatskim prilikama NIJE točno. Zato što:
1. Na zavodima za zapošljavanje ima jako puno inženjera i diplomiranih biologa, mikrobiologa, agronoma, strojara itd.
2. Postoji veliki interes za studijima vezanim za KEMIJU, usprkos činjenici da je slaba vjerojatnost zapošljavanja. To se može objasniti jedino time da su djeca tijekom školovanja zavoljela kemiju ( ili zamrzila …) Naime nastava kemije se u pojedinim školama ( osnovnim i nekim prirodoslovnim gimnazijama) izvodi super-moderno: bazira se na mentorskoj nastavi, na projektima, na suradnji i grupnom radu itd. Oni koji nisu nikada zavirili u škole, koji kritiziraju STEM područje, to ne znaju. Ali svi bi trebali znati da je npr. na Kemijskim olimpijadama sudjelovalo stotine naših učenika, osvojilo do sad preko 40 medalja i prvih mjesta. S posljednjeg natjecanja u kemiji, 2016.g u GRUZIJI, naši su se mladi „kemičari“ vratili s tri medalje iz „borbe“ u znanju s takvim velesilama kao što su Rusija, Kina, Singapur…
3. Veliki uspjesi naših učenika bilježe se i u drugim nastavnim predmetima kao: matematika, informatika itd. a o čemu manje znamo nego o sportskim rezultatima.
Da zaključimo, nije ta Reforma bauk, ljudi!
Imamo dobre temelje. Dajmo, mijenjajmo ono što nije dobro.
Ujednačimo uvjete, jedan od glavnih preduvjeta za školstvo. Zatim, popravimo sami sebi ugled odlukama da se mijenjamo na bolje.
Ovo s kritikom reforme, od strane znamo već kojih osoba, neka bude poticaj za slogu i hitnu reformu.
Nije u pitanju samo novac, čak je on drugorazredno pitanje.