Roko Dobra
Luku Paljetku
Povojem Sunca povila te mati
kad je Assisi, sred umbrijskog praha,
voljom Gospoda, odredio dati
i meni brata bogatog siromaha.
Jer ni ja nemam već dugo svog brata,
kao ni Luko u onom sonetu*,
u kom je dúše otvorio vrata
i tebi, bratu, i svemu na svijetu
što te pratilo na putu života,
sveti naš Frane, jedini moj brate …
Zvjerinje Božje i ljude svih boja;
ptice pjevice i one kraj plota –
beskrajna milost čuvala je tvoja,
dok je do mene stizala na rate,
al’ slutim: i sad se tu negdje mota!
____________________________________
* Riječ je o sonetu Luka Paljetka „Ispovijed sv. Franu“,
Dubrovnik, 11. travnja 2006.