Roko Dobra: POSVETA SVENU ADAMU EWINU
Svenu Adamu Ewinu, naprosto čudu od pjesnika s obzirom na njegovu izuzetno snažnu i kvalitetnu poeziju, koja je raritet Interneta, a da mu se, skrivenu iza bradatog lika Walta Whtmana i nicka mu, ne zna tko je (žensko ili muško), pa tako od samog početka, uz najmanje pola duzine soneta, koliko sam mu ih do dana današnjega napisao i posvetio kao izraz mog divljenja i čuđenja, evo, i ovaj mu sonet posvećujem
I PEGAZ MOJ, ENO ...*
Svenu Adamu Ewinu
U vjetar mi, opet, pitanje ode,
a vjetar, k’o vjetar, krilima maše;
iako pitanog u oči bode,
on samo Pegaza svojeg uzjaše
i nebu pod oblak vine se, Bože,
istine gdjeno se glas očekuje,
kako se doseći i zenit može,
poezija kad se munjama kuje!
Stoga smisla nema srdit se, zbilja,
nakon što obzorje procvjeta slavom
i nakon zdravicâ uslijed obilja.
Ali, uza sve to, nad mojom glavom
na jastuku mekom od sna i bilja,
i Pegaz moj, eno, dimi u plavom!
_____________________________________
* Međutim, na ovaj i još jedan moj sonet ubrzo je na profil mog facea bio stigao odgovor Svena Adama Ewina:
„Ove dvije prelijepe pjesme napisao je Roko Dobra, autor ovog profila – i to meni, Svenu Adamu Ewinu. Ja mu se iskreno zahvaljujem kao prvom kritičaru koji je zapazio i pohvalio moje pisanje na blogu prošle godine …
Prijatelju dragi, na obali mora,
Šaljem ti katrenak mjesto odgovora.
Da li da se nadam, ja… Sven Ewin Adam,
Pored tvojih da će sonetnih kitica,
Na jastuku mekom, (da li da se nadam?)
Toplo mjesto naći i moja sitnica?
Pa na spomen našeg dugog putešestva,
Da to bude pečat našeg prijateljstva.
P.S.
Nek su ti sa srećom svi dani pred tobom.
Sven