Pismo majke čiji sin ( u tekstovima naš Junak) ima cijeli niz ozbiljnih dijagnoza … Asperger, astma, govorna mana, srčana mana, Tibia vara, PTSP …
…
Kako je biti Junakova majka?
To je pitanje koje bih ja rado postavila majkama svih malih Junaka.
Junaci nisu obična i zdrava djeca tako da svaki događaj s njima u javnosti prolazi s dugotrajnim pripremama, barem nekoliko dana unaprijed. Nikada nisam znala kako će moj Junak reagirati na okolinu, ali i okolina na njega.
S pet godina ponašao se kao da je u pubertetu. Imao je svoj špil karata koji je bio složen točno onako kako je on to sebi posložio u glavi. Išli smo na rođendan k njegovoj sestrični i on je ponio svoj špil karata. Naime, Junak je karte preko noći držao pod jastukom i nije se odvajao od njih.
Dok se igrao s djecom na rođendanu, spustio je špil na stol. Sestrina susjeda uzela je karte i promiješala ih. Brzo ih je vratila na njihovo mjesto, ali Junak je odmah primijetio da je špil promiješan. Briznuo je u plač:
„Moj špil!“ plakao je kao da se srušio cijeli svijet.
Ponašanjem Junaka koji odskače od druge djece, često sam bila na udaru kritika jer nije htio jesti svašta, birao je ili bojkotirao jelo. Najteže mi je bilo zbog njegove astme. U zadimljenim prostorijama on bi počeo kašljati. Mi bismo se oprostili od domaćina i išli kući. Iz svatova bismo otišli prije plesa s mladenkom.
Često puta pomislim da sam i ja nešto dobila uz njega. Uhvatim sebe kako nakon nekog vremena provedenog u gostima poželim ići kući. Trebam mir i osamu.
Dok sam jednom s Junakom čekala na pregled u ambulanti, jedna majka što ima sina sa tumorom na mozgu, priznala mi je kako se njemu potpuno posvetila dok je zdravog sina zanemarila.
Njoj se to tako čini. Zdravi sin će sam snaći, dok ovaj bolesni treba više pažnje i brige.
Primijetila sam da se djeci s poteškoćama više brinu majke dok očevi nađu sebi zabavu ili odušak, jer im je puno teže nositi se s takvom situacijom. Nemojte mi, očevi, zamjeriti na ovim riječima! Majka i dijete imaju vezu još iz majčine utrobe i ta se veza ne raskida tako lako.
Ne sjećam se kada sam popila dugu kavu ili otišla u šoping sama ili s prijateljicama. No, to mi uopće ni ne fali!
Da, ja sam se posvetila svojoj djeci. Oni su me učili kako dalje i ne osjećam da sam nešto propustila.
Junak je često mene učio kako treba s njim. Puno puta morala sam mućkati glavom da bih mu udovoljila.
Kada mi nedjeljom pomaže oko kiflica, one su tada još ljepše i slađe jer znam da smo ih skupa napravili.
Vrijeme koje provodimo sa svojom djecom treba biti ispunjeno, a ne prazno, bez razgovora.
Roditelji, majke, a posebice očevi! Razgovarajte sa svojom djecom, osluškujte njihove želje, pričajte im i čitajte prije spavanja, škakljajte ih prije sna po tabanima, zagrlite ih… i recite im koliko ih volite. Iako oni to sigurno znaju.
„ S djecom je potrebna čašica mudrosti, bačva razuma i more strpljenja“, rekao je sveti Franjo Saleški.
Zato se potrudite da uistinu takvi i budete!