Pismo majke čiji sin ( u tekstovima naš Junak) ima cijeli niz ozbiljnih dijagnoza … Asperger, astma, govorna mana, srčana mana, Tibia vara, PTSP
Moj Junak će 5.11. (danas, op. u.) postati punoljetan.
Promijenio se na bolje, viši je od mene skoro za glavu.
Škola je sada već u punom zamahu i on i dalje ima “svoju tj. našu asistenticu”.
Potrudili smo se i tražili da ona ostane i u 4. srednje jer bi mu prilagodba teško došla, a ovako je ostalo sve isto.
Bez grča i panike on je “uplesao” u zadnju godinu svoga srednjoškolskog obrazovanja.
Često ga pitam ali i sam priča, kako je imao strah od škole bojao se ostaviti mene, sada je opušten i sretan s razredom koji ga podržava i cijeni, osjeća se poput njih.
Nije se on uvijek tako osjećao, nije imao prijatelje koje ima sada.
Ovi mladi ljudi su zainteresirani i svakodnevno razgovaraju s njim, uvijek su spremni pomoći i razmijeniti iskustva.
Uhvatim samu sebe u razmišljanju o tome što bi bilo da sam dijagnozu Asperger dobila ranije, kako bi se nosila sa njom?
Sjetim se dana kada se moj Junak rodio. Bila je nedjelja, sunčana i topla poput ove u kojo pišem
Pomislila sam tada: Blago njemu, rodio se na dan kada se ne radi!
Naravno, moj Junak je nama svima promijenio život, bratu, tati a najviše meni.
Moj dječak je bio miran, rijetko je plakao a budio se nasmijan. Ipak, nije volio promjene. Kada bi išli negdje, brzo bi pitao kada ćemo kući.
Naš dječak je imao drugačije ponašanje od starijeg brata, igrao se sam, oprezan kada nešto radi, čak i malo manipulira s bratom, koristi ga da bi dobio ono što želi.
Prije škole čita dječji časopis koji brat donosi iz škole i svaku večer provodimo zajedno čitajući priče.
Sada mi fali taj period naših života jer su moji dečki narasli tj. odrasli, imaju veće potrebe više obaveza ali i ja sam s njima pomalo odrasla i promijenila se.
Promijenio me je način života koji sam živjela. Ipak, svoj život niti mogu, niti hoću promijeniti, ja ću ga živjeti.
I moj Junak če i dalje biti moje dijete iako odrasta i gradi sam sebe. Za to će mu trebati još puno moje podrške.