Iz naše arhive/ objavljeno 10.04.2014.
foto: Emil Cipar
tekst: Sonja Breljak
pogled sa Krndije na zlatnu dolinu (požeška dolina)
– Sjedi, kažeš mi. Pogledaj tu ljepotu. Osjeti miris trave. Sad pogledaj daleko, daleko …tamo iza vidika, preko horizonta ...
I ja sjedoh. Gledam. Ćutim ljepotu, miris, daljinu …
Slično je bilo i ono moje nebo iznad. Ili nije, tko to više zna. Možda je samo čežnja nam ista…
Sjedimo …
…
Prošao sam zemlje mnoge
Al me sunce ne ugrije
Najljepše se nebo plavi
Iznad moje Slavonije.
Vratiti ću se starim putem
Srcu moje Slavonije.
I kucat cu opet s njime
Dok me nebo ne pokrije.
(Maja Muškić)
ZLATNA DOLINA
Zlatni se grozdovi na trsovima njišu.
Lagani povjetarac miluje ocvale grozdove graševine,
A nabubreno klasje pšenice drmeš slavonski pleše.
Talasa se na lahoru žuto sunce suncokreta.
Ne, nema te pjesme, ni stiha, ni slike,
Ali ni umjetnika koji bi mogao tu ljepotu opisati!
Dolino moja, duboko u srcu skrivena i nošena,
Okom zaljubljenika zamilovana,
Lepršavim plaštem svakodnevice odjevena,
Istinskom ljubavlju u dubini bića mojega zaključana!
Nema te , nema nigdje na svijetu!
Ali do kada ćeš trajati? Ti i tvoji Slavonci?!
aurea vallis zeleno zlatna dolina pehar graševine sa sunčanim odsjajem u svakoj kapljici iza zelenih humova požega zlatom užegla idem pomalo bećarski razbarušen uz cestu puteljke što vijugaju ispod vinograda seoca rasčičkana krajobrazom imena znadem naizust koja zaboravih očima skidah s prašnjavih žutih ploča učičkanih u čičak do koljena četiri stavih na košulju dodjelivši si čaroban čin časnika slavonskih cestara raspela sa zataknutim svelim stručkom poljskog cvijeća oko donjeg rasklimanog zahrđalog čavla ukrug kosac jutros pokosio tek u otkosu spustivši glavice ostadoše tratinčice sjetih se kako ste od njih sićušnih vjenčić vješto nizali naherenim seoskim krovovima rode na dimnjacima drže… Read more »
lijepa nasa valis aurea