piše: Marija Matijašević
Stružec/ Knjiga “Ono malo duše”! Divna knjiga, koja sa mnom dijeli moje dane i noći.
Prvo pročitah štiva koja su me najviše interesirala. Onda pročitam one priče iz djetinjstva i sjećanja na događaje koji se podudaraju s mojima. Zatim pročitam one meni malo manje zanimljive, pa onda opet počnem sve iz početka. Tako čitam uvijek i ponovno.
Iako ih sve već znam, opet ih čitam, jer u svakoj priči naiđem na nešto što mi je promaklo i što je ugodno za prisjećanje na prošlost.
Samo mi je žao što to svoje zadovoljstvo nemam s kim podijeliti jer gospođa Sonja je daleko.
Knjiga stoji na noćnom ormariću i stalno gledam u nju.
Slika naslovnice je tajanstvena, zamagljena. Podsjeća na lik u nebu, išaran s putokazima zvijezda, preko lica nepoznatog. I same oči se zamaglile, od teških godina tuđine koja je odnijela sjaj sreće.
Što taj lik više gledam, sve mi se više čini da ga poznam.
Ah, da, glas mu čuh, jednoga predbožićnoga dana. Boju glasa zapamtih ali kao kroz maglu.
Sad priče mogu sama čitati i slagati kockice lika nepoznatog a duše poznate.
Hvala Emilu za divno ostavljene trenutke prošlosti i sadašnjosti.