Mirko Popović
Navečer
Ne čuje više boju latica
Što uspavanim glasom
Se vraća: kamo su
Nestale radosti
Noću
Roni u moj zagrljaj
Šuti glas slike na zidu
Iz koje niču ruže
I stari dani
Jutrom
Zaboravî moje ruke
Jer uzlijeću zvijezde
Što svu noć se gnijezdiše
U tamnoj krošnji jasena
Kao svjetlucavi fragmenti
Razbijenih ogledala
Urezujući je u nebeski san
Nekoć procvalih godina