Iz naše arhive/ objavljeno 07.02.2016.
Sven Adam Ewin …Iz zbirke “Zmijski car”
To nije ponoć sa svojom kasnom pticom.
To nije manrik. To nije crna voda.
To nije fibra s poetskom snomoricom.
To nije prozor …ni mjesec posred svoda.
.
To nije da me dotakne zlatnom žicom.
To nije da mi srebrnu ruku doda.
To budni mjesec cvilenom trepavicom.
Dotakne moju: ja ustanem i hodam!
A noćas? Noćas, dok zvijezde nebom brode,
Notturno dokle, obraze moje zari.
A san me mami u u nove epizode,
On tiho siđe (da san mi ne pokvari),
Sagne se brižno, poljubi me…i ode
Umjesto mene da nebom mjesečari.
Pjesnik je za mene pravo otkriće. Prvo čitanje a gdje je do sad bio, nisam negdje čitao nešto o njemu a vidim ima objavljenu knjigu.