Sven Adam Ewin
Utopli se draga kada budeš legla
Pa da tako vruća,
Kad zapušu vjetri, hladne kiše, megla,
Budeš moja kuća.
I pomisli na me kad se budeš takla,
Raznježi se, mila,
I na rubu raja, i na rubu pakla,
Da mi budeš bila.
Ako drugog sada tvoje srce ljubi,
Iskreno u duši,
Uspomenu na me ti u srcu ubij,
Kuću moju sruši.
I pošalji meni tu nevjernu građu,
Da sagradim sebi hacijendu slađu.
Ostavljati komentar ispod Svenove pjesme? Ćutim se malom da bih to napravila. Ali evo ipak ovom velikom pjesniku odajem svoje skromno divljenje. Svaka pjesma je novi doživljaj umjetnosti, novo iskustvo u poimanju poezije i kako se uvijek ima za ispričati nešto novo ako si pjesnik u duši.