Ivan Babić
Sjedim.
Kao da nemam ništa s tim.
Njegova prijeteća sjena klizi.
Nerv prostor trza.
Čini se kao da nemam ništa s tim.
Kroz trepavice gledam.
On se vrpolji, odvaguje, mjerka.
Vršcima prelazi crtu.
Zamišljam kao da nemam ništa s tim.
Kao da me nema.
On štuca, šmrca, kašljuca.
Osluškuje jeku.
Pravim se kao da nemam ništa s tim.
Kao da nisam on.
Sumnjičavo se vrti(m).
Hvata(m) vlastitu kretnju.
Grli(m) prazninu.