Iz naše arhive/ objavljeno 28.07.2017
Vinko Pavić
Kakve je boje sreća
Kad oblaci razgrnu njedra i snijeg posrebri ulice
A vi u toplom kutku,
Radosno, stisnuti jedno uz drugo,
Na bajkovitu početku svijeta
Vraćate kazaljke unatrag
Da se ni jedna sekunda ne zagubi.
Kakve je boje ljubav
Kad sunce se na njeno lice nasloni
Plavim nebom umiveno,
A vi zazovete drago vam ime
I oprostite zaboravljenu misao.
Kakve je boje tuga
Kad sami u mraku, zagnjureni u život
Zaboravite sanjati i
Nitko vam u posjete ne dođe
I tako pokažu da niste voljeni.
Kakve je boje bol
Kad počnete bezumno vrištati
Zagledani u dnu sebe,
Jer nikada niste postali cvijet
Kojega bi lakoma ruka ubrala.
Samo znam kakve je boje smrt,
Kad obnoć, kao bez namjere,
Legne u hladnu postelju
Opremljena crnim zastavama
I svraćajući uvijek iznova
Da me pupkovinom poveže
I mirno zaspe u meni.