Vinko Pavić
Koliko sam puta rekao sam sebi
Da ću svoje sanje zadržati za se,
Sve u strahu da ih razumjeli ne bi
Debeli pokrivač navlačio na se.
.
A moje su sanje barke od papira,
Kupine pod zidom susjedovog vrta,
Kostela na gumnu što granama dira
Zategnutu žicu vinograda škrta.
Starice u crnom što donose vjedra
Napunjena teška za staračka leđa
Prvi nježan dodir djevojačka njedra
Začuđeni dječak raširenih vjeđa.
Odrina pred kućom, tvrdi kamen sivac,
Slatki nektar smokve i bukara vina,
A možda su sanje moj jedini krivac
Što oblačim kaput velikoga Tina.
foto/ slika: Nada Vučičić
