Ja tako mislim
tekst: Stipo Lučić
22.03.2016.god. u Briselu je je terorizam ISIL-a, koji je preuzeo odgovornost, pokazao svoje pravo lice. Ubijeno je trideset četvero ljudi a ranjeno preko dvjestopedeset. Brojke nisu konačne.
Prisjetimo se nedavnog masakra u Parizu. I najveći optimisti sad su svjesni da tu nije kraj teroru uvezenom imigrantskom politikom. ISIL i dalje prijeti i obećava nove napade. Europljani su u strahu. Nisu naviknuti na eksplozije i mrtve, odavno su zaboravili ratove, a okrenuli se hedonizmu i bogatstvu.
Istina je, ovi atentati Merkelicu će stajati premijerske funkcije, a to je i zaslužila svojom nerazumnom ili čak je moguće svjesnom i smišljenom politikom prema useljavanju u Njemačku.
Poznavajući njemačku promišljenost i studioznost ne vjerujem da se bilo što dešavalo slučajno. U prilog promišljenosti i političkoj strategiji useljavanju stoji činjenica da je Njemačka u početku migrantske krize potraživala osamstotisuća radnika, a znamo da je pristup njemačkom tržištu rada omogućen skoro svim Europljanima. Dakle Njemačka nije mogla zadovoljiti svoje potrebe za radnom snagom iz do tada postojećih izvora, pa je očito smišljen plan kako doći do jeftine mlade radne snage. Znamo li da je u Njemačku ušlo oko milion i dvjesto tisuća migranata lako je računicom doći do podatka da se Njemačka snabdjela potrebnom radnom snagom. Ali???
Jesu li doista dobili radnu snagu ili nešto drugo? Jesu li se ovaj put sistematični Nijemci preračunali? I ne samo Nijemci. Sve se vraća, sve se plaća, svaki stari dug.
Drugi uzrok uvoza migranata je pohlepa bogatih u tim bogatim zemljama. Industrije su u punom zamahu, trebaju radnu snagu, trebaju profit na jeftinoj radnoj snazi, treba netko dvoriti njihovu ostarjelu populaciju, treba netko rađati djecu koja će sutra i dalje raditi i održavati sistem, treba netko voziti tramvaje, mesti ulice, zidati zgrade….
Onda je logično postaviti pitanje tko u stvari stoji iza “arapskog proljeća”?
Uvijek iza velikih povijesnih događaja stoje veliki interesi, a interes održanja je najjači. Njemačka ne treba više ekspanziju, ne treba kolonije i sirovine što je bio uzrok drugom svjetskom ratu. Ovaj put najjače EU gospodarstvo, koje vuče cijelu EU treba samo jeftinu radnu snagu. A sirovine, tržišta i kolonije riješio je suvremeni svijet na podmukliji način. Sad siromašne zemlje same nude svoja rudna bogatstva, tražišta su sama po sebi velikim i jakim sistemima. Jedini problem su mladi ljudi. Njih je teško producirati u EU. Nitko ne želi djecu, muškarci ih ne žele odgajati, a žene ih ne žele rađati. Europljani su se okrenuli LGBT zajednicama, istospolnim zajednicama, perverzijama i bogatstvu, a rađati djecu je ne samo neugodn, nego je skupo i imati ih. Koštaju jako puno. A u arapskom svijetu obilje mladih ljudi, a i drugdje dalje. Samo je bilo potrebno osmisliti način kako tu masu natjerati u EU tor i upregnuti u sistem.
Očekivao sam da Nijemci imaju pripremljen odgovor za sve, ali čini se nemaju. Smatrao sam da su studiozno sve proračunali i pripremili, da su predvidjeli eventualne teroriste među migrantima, da su pripremili način i sistem kako ne baš marljive Arape upregnuti u jaram EU sistema, ali nisu. Razočarali su Nijemci. Loša analiza i loša priprema, cilj opravdan. Netko će platiti. Tko?
Prvo su platile arapske zemlje umjetno izazvanim ratom. Mladi su otišli, ali Arapi su spremni praviti puno mladih Arapa koji će uz profitabilne investicije sa Zapada brzo obnoviti, ne tako jaku infrastrukturu razrušenih zemalja.
Platile su i zemlje balkanske rute. Što je recimo RH dobila od migranata? Samo troškove i probleme, a u čijem interesu?
Platile su i nevine žrtve atentata diljem EU.
Platile su i zlostavljane i silovane njemačke majke i djevojke.
Platit će sasvim sigurno i Frau Merkel, ali ona je ispunila zadani cilj.
Plaćat će još mnoge generacije Njemaca, dok zaživi multi-kulti strategija, za koju sad vidimo da je ciljano propagirana, kako bi se pripremio teren za masovnu imigraciju.
A gdje smo mi u svemu tome?
U RH je tristo tisuća nezaposlenih, ali je svima jasno da uskoro neće tko imati raditi u našim pogonima, na našim cestama i na našim gradilištima. Hoćemo li pametno ili nepromišljeno prihvatiti imigrantski kontigent, koji nam je nametnula EU?
Pitanja je puno, a pametnih ljudi koji znaju odgovore, malo. Očito su na vratima EU i svijeta, velike promjene. Ovaj put je na redu borba za radnu snagu, za ljude, jer oni jesu najvažniji.
U Bosni postoji jedna narodna poslovica:” Čije ovce, njegova i livada”.