piše: Dražen Radman
Hrvatska je članica EU-a koja, uz Rumunjsku i Bugarsku, ima najveću razinu korupcije u javnoj nabavi, pokazalo je istraživanje koje je naručio Europski parlament, a proveo Institut RAND (Research ANd Development).
Ako ovome dodamo da je Agencija Fitch nedavno potvrdila dosadašnju ocjenu kreditnog rejtinga Hrvatske za zaduživanje kao BB, a što se ‘stručno’ prevodi kao ‘smeće’. ‘Rejting’ nam je ‘smeće’? Stvarno? Je, živa istina!
Ako je tako, onda nije teško zaključiti kako je puno i preveć toga trulo u zemlji – Hrvatskoj.
To nam, je li, nisu trebali reći raznorazni instituti ili agencije. To nam ne trebaju reći ni neke zapadne zemlje. To o ‘smeću’ mi sami jako dobro znamo.
Nije da u zapadnim zemljama ‘cvjetaju ruže’ i da nema prilične iskvarenosti u strukturama moći. Naprotiv. Ali, mi se, najprije, trebamo suočiti s istinom o ‘smeću’ u svome dvorištu. A istina je, očito, tako bolna i ne tiče se samo resora javne nabave i ‘igrača na vrhu’, nego se istina o ‘smeću’ tiče ama baš svih područja i pora ovog društva. Svakoga od nas.
Sve dok koruptivni rak hara…
Osim u političkom miljeu, koruptivni rak hara u bankarskim, pravosudnim, obrazovnim, socijalnim, zdravstvenim, kulturnim, trgovačkim, crkvenim, humanitarnim i drugim strukturama naše zemlje. ‘Smeća’, nažalost, ima napretek, gdje god se čovjek okrene. Što je najgore od svega, malo je koga stid i sramota. Ajme zemlji koja se ne zna crvenjeti.
Sve dok političar prima proviziju; sve dok sudac presuđuje po nečijem naputku; sve dok gradonačelnik ili kakav ravnatelj zapošljava isključivo ‘svoje’ ljude; sve dok inspektor ucjenjuje vlasnika restorana; sve dok odvjetnik gleda samo korist, a ne i klijenta; sve dok liječnik čeka primiti ‘plavu kovertu’ da bi tek onda operirao; sve dok psihijatar dijagnosticira ono što nije; sve dok ‘veliki trgovac’ kupuje novinara; sve dok novinar prodaje sebe; sve dok svećenik darovima ‘kupuje’ nečiju šutnju; sve dok humanitarac ‘piše projekt’ kojeg nikad neće biti; sve dok svega toga (i drugog) ima u izobilju, a ne u rijetkim iznimkama, ne postoji ni gram šanse za ozdravljenje ovog društva.
I sve dok među nama postoji mnoštvo ‘običnih malih ljudi’, koji znaju za konkretne koruptivne primjere te sami, dijelom, sudjeluju u njima ili (godinama) šute o onome što su vidjeli i što znaju, ne postoji mogućnost da nam zemlja krene stopama poželjnog rasta i ‘blagostanja’.
Možda postoje oni kojima je dosta više?
Prema tome, sve dok se ‘smeće’ nalazi unutar nas samih, gdje bi se drugdje nalazilo, ne treba se nitko nadati ‘napretku’. U tom smislu, ukoliko ne prepoznamo ono bitno, i to najprije u sebi samima, da ‘smeće’ valja izbaciti van, koruptivne horde će još bezobzirnije nego dosad uzeti maha te sasvim obuzeti i nas i našu djecu.
Tako će zaživjeti nova uzrečica: Na djeci (naše) ‘smeće’ ostaje.
Ovo razmišljanje vjerovatno neće dotaknuti one koji su ‘otišli predaleko’ u svojoj koruptivnoj obijesti i sili. U tom slučaju, moram ipak reći da mi je takve iskreno žao. Jer se neće dobro provesti. I jer znaju, a ne znaju što rade.
A možda tu negdje, među nama, ipak postoje i oni, makar rijetki, kojima je dosta više njihove vlastite šutnje, njihovog straha i kukavičluka. Možda još uvijek postoje oni kojima je prekipjelo i shvaćaju da je krajnje vrijeme da se – postane čovjekom! E, ali tu nema prečice i stramputice. Jer, uvjeren sam, Bog je taj koji određuje način ‘odvoza smeća’.
Netko je ‘odvezao smeće’…
Sasvim ukratko, ovako je to bilo. Jednom se spustio i postao Čovjekom. Uzeo je svo ‘smeće’ na sebe i platio kaznu umjesto svih nas. Jedan za sve. Poznato zar ne? Jer nitko od svih onih onda, i svih nas danas, nije sam po sebi imao moć iz sebe izbaciti takvu vrstu i toliku količinu smeća. Tako, oni kojima je, tijekom povijesti sve do dana današnjeg, zaigralo srce na tako dobru vijest i ponudu, pa su se malo ‘spustili’ i tražili milost, e, takvi su izašli iz ‘kreditnog duga’. Više nisu nosili ‘smeće’ sa sobom niti su samo buljili u tuđe.
Takvi su, eto, zamirisali. Nije ni važno što bi, kao takvi, nekome i zasmetali. To je najmanje. Najvažnije je da bi, poslije, kroz život hodili uzdignuta čela. S Onim koji ih čuva od svakog smrada, pa bilo to sred nekog sela ili grada.
Takvi bi od svog novog ‘poslodavca’ dobili ‘rejting’ istog imena – BB, ali s malo drugačijim značenjem. BB. Božji blagoslov!
Novi je to ‘rejting’ zbog kojeg više nema straha. Miris je to koji privlači i osvaja. Baš kako je i predviđeno.
31. ožujka 2016.