Simona Ištvanović: Ispovijest i podrugljivi komentari
piše: Dražen Radman
Ovih dana su na portalima osvanuli pojedini video prilozi Laudato TV, koja 25. prosinca počinje s 5-satnim emitiranjem dnevnog programa.
Među prilozima je najveću pažnju izazvao prilog o Simoni Ištvanović (ex Gotovac), u kojemu Simona govori o velikoj promjeni u svome životu, o vjeri, opraštanju, neosuđivanju drugih…
Simona se rijetko pojavljuje na tv-ekranima, za razliku od onog vremena prije, kada se pojavljivala svakog trena i u svakakvim izdanjima. Danas ne želi više biti u centru pozornosti jer je, po svemu sudeći, pronašla iscjeljenje i smisao u Isusu Kristu. A kada se čovjeku to dogodi, slika o sebi i Bogu se mijenja. Onda čovjeku ne treba mahnito (i pod svaku cijenu) skretanje pozornosti na sebe, bilo kroz medije ili mimo njih. Naime, centar pozornosti postaje Krist koji ozdravlja i obnavlja one koji mu dođu. One koji priznaju da su bili grješni i bolesni od svakojakih pa i od, prema uvriježenom mišljenju, najgorih lutanja i padova.
Duhovna promjena koja u susretu s živim Kristom nastaje, nipošto nije nešto novo, već je živa stvarnost koja se događala i koja će se događati onima koji iskreno traže prave odgovore. S tim da se to, ipak, najčešće događa onda kada čovjek dođe do nekoga svoga ruba provalije, tj. do onog trenutka kada shvaća i osjeća koliko je zaista prazan, malen i slab. Do tada čovjek samo misli da zna, da može, da je sposoban nadvladati klupko života i da je kadar odmrsiti gropove vlastitog srca.
Zanimljivi su komentari ispod ovih rijetkih Simoninih javnih istupa. Uglavnom su podijeljeni.
Jedni iskazuju riječi podrške i ohrabrenja tipa: ”Bravo, Simona! Ustraj u vjeri!”, dok drugi iskazuju, blago rečeno, podrugljivost i omalovažavanje. Komentari tipa: ”Odi u Betlehem i uzmi autogram”, ”Jadna poludila”, ”Nivo razmišljanja na razini djeteta od 10 godina”, ”Simona, ti si posljednja osoba da pričaš o tome”, tek su laganiji oblici posprdnosti koju brojni znani i neznani komentatori iskazuju.
Doista mi nije jasno što je to Simona rekla da bi se okvalificiralo ‘jadnim’ i ‘maloumnim’. Možda izjava da svatko u svom lutanju, zapravo, traži istinsku ljubav? Možda izjava da treba biti milosrdan prema drugima, a ne ih osuđivati? Ili izjava da trebamo gajiti međusobno opraštanje?
Zar upravo obraćena osoba nije pozvana pričati o vjeri? Zar će pričati samo pravedni, tj. oni koji samo misle da su dobri, a unutar sebe su puni jala, zavisti, gorčine i ponosa?
Ne, Isus je došao k onima koji priznaju da su bolesni i koji se iskreno kaju za to. Nije došao zbog ‘zdravih’, onih koji su uvjereni da su dovoljno dobri i da im Bog ne treba.
Jedan je čovjek ovako komentirao prilog: ”Ovoj mladoj ženi skromnijih mentalnih kapaciteta koja je bila podvođena i zlostavljana treba prije svega psihološka i psihijatrijska pomoć i društvena mreža najbližih osoba koje će ju podržani u procesu iscjeljenja i novog početka. Ovo ispiranje mozga vjerom neće ju dovesti nikud. Tu se čovjek samo vrti u krug (ponekad i godinama) da bi se na kraju ponovo morao suočiti sa svojim problemima, tzv. “grijesima koje je bog izbrisao”. Nema brisanja i guranja pod tepih, ima samo suočavanja i zacjeljivanja rana… a bog nema ništa s tim…”
Ovo razmišljanje je tipično za, naoko, dobronamjernog čovjeka koji, očito, drži da su i drugi vjernici skromnijih mentalnih kapaciteta. Izgleda da je to mišljenje čovjeka koji ne želi pogledati činjenicama u oči. Na stranu devijacije na temu vjere, ali činjenice mnoštva korijenito promijenjenih života je nešto što bi ozbiljan čovjek i tragatelj za istinom itekako trebao uzeti u obzir te pomnije istražiti stvar.
Možda je dobro u svojoj tišini, za početak, pošteno odgovoriti na pitanje: ”Na temelju čega sam donio zaključak da Boga nema?”
Ili na pitanje: ”Zbog čega ili zbog kojeg događaja sam ljut na Boga?”
U svakom slučaju, povijest se ponavlja. Jedni skrušena i skršena srca dolaze Bogu i dožive Njegovo oslobođenje, oprost i mir, dok drugi uporno hode svojim bespućima, noseći sa sobom i u sebi svoje ropstvo, ponos i nemir.
”Dakle, ako vas Sin oslobodi, uistinu ćete biti slobodni.” (Ivan 8:36)
18. prosinca 2015.