Komentar na tekst “Moja jutra”
Katica Kiš/07.04.2016.
Draga Nataša, čitajući ove vaše riječi, shvatila sam da vam nedostaje NADA za život i životne poteškoće. Gotovo svaki čovjek mora proći tu fazu, kako bi se osmislio i započeo novi život. Iz osobnog iskustva vam mogu reći da u svakom čovjeku postoji ono nešto vječno, božansko, koje nas gura naprijed, uvijek ponovno. U mojemu životu isto nije bilo mnogo lijepih trenutaka, često sam bila prevarena i izigrana. Ali otkako idem putem vjere u Isusa Krista, svi ti neuspjesi su za mene nevažni. Važno je samo jedno: pošteno živjeti, ljubiti, vjerovati i nadati se da će sve ove zemaljske poteškoće jednom proći. Savjetujem vam da se skrušeno, iskreno i češće pomolite Gospodinu koji će vam tada dati snagu da prebrodite sve životne teškoće: tugu, bol, strah, samoću, nepravdu… Ta Gospodinu je sve moguće. Čak i našu životnu nesreću On može pretvoriti u naš osobni blagoslov, kako je to učinio i kod mene. Vječna mu hvala za to.
Lijepi pozdrav od Katice