Kristina Rogić
Da legnem ti na dlanove
Lagana kao pjena od šećera
I da u očima mojim vidiš
Prolaznost vremena…
Prolaznost godina, prolaznost mladosti,
prolaznost čovjeka, prolaznost života
I učiniš sve što možeš
da trenutak ovaj ne prođe nikada…
Porazi, pobjede, treptaj oka, početak,kraj
Da na tvojim dlanovima
Nađem sklonište jedne noći
I na tvojim usnama ime moje
Zazvuči kao šapat, kao pjesma,
kao molitva…
Da li bi zauvijek trajao
taj trenutak života?