foto: Josip Fajgl
Ivandvor – državna ergela Đakovo
Osnivači ove ergele su bosansko-srijemski biskupi na svojim posjedima u Đakovu. Posjede im je 1239. darovao Koloman, hrvatsko-ugarski kralj. Darovnica je potvrđena 1244., a potvrdio ju je kralj Bela IV.
Pisana potvrda o uzgoju konja na ovom posjedu datira iz 1374. godine. Dokument je izdan u povodu vjenčanja bosanskog bana Tvrtka s bugarskom princezom Dorotejom. Vjenčanje je bilo u Đakovu.
Za godinu osnivanja uzima se 1506. godina, po čemu je među najstarijima u Europi i najstarija u Hrvatskoj.
Za osmanske su se vlasti ergelom su se služili požeški paše. Nakon oslobađanja o Turaka 1687. godine, Turci su za sobom odveli konje s ergele, a ergela je čekala dva desetljeća na obnovu. Dolaskom austrijske vlasti, ergela je obnovljena. Obnovio ju je 1706. biskup Đuro Patačić, zbog potrebe za stalnom stražom u tom pograničnom području. Za to je nabavio iz Carigrada 18 arapskih kobila i 8 pastuha.
Napoleonova osvajanja prisiljavaju 1806. godine da se ergelu iseli i smjesti u Đakovo.
Početkom 18. stoljeća ovdje se uzgajaju konji lipicanske pasmine. Na isključivi se uzgoj lipicanaca prešlo za vrijeme dok je biskupom bio J.J.Strossmayer.
U naselju Stančiću koji je od 1914. god. sastavni dio poljoprivrednog dobra iz Božjakovine koje u selu uređuje ergelu konja lipicanaca. Ergela je prije drugog svjetskog rata preseljena u Đakovo.
Niz godina je Ergela bila u sastavu PIK-a Đakovo.
Danas se Državna ergela Đakovo služi dvjema lokacijama. Jedna je u središtu Đakova i ondje je pastuharna. Druga je Ivandvor koja je 6,5 km od grada.
