razgovarao i priredio: Ivek Milčec
Zagreb/ Kao što smo već pisali, u Zagrebu je u petak, 15. travnja, održana 3. poetsko-glazbena manifestacija “Slavonija u krilu Zagreba”.
Još uvijek pod dojmom prekrasnoga kulturnog događaja, koji spaja zagrebačku kajkavicu i slavonsku ikavicu, na razgovor za čitatelje Hrvatsko glasa Berlin rado se odazvala Lidija Puđak, naša istaknuta pjesnikinja i jedna od glavnih promotora ove značajne kulturne manifestacije.
– Dobar dan gđo. Puđak. Recite za čitatelje HG Berlin, kako je tj. na čiju inicijativu je prije tri godine došlo do osnutka i realizacije velikog kulturnog projekta “Slavonija u krilu Zagreba?”
Pozdravljam na samom početku sve čitatelje portala Hrvatski glas Berlin i radosna sam što evo svake godine poprate ovaj naš događaj. Sama ideja je rođena s mojim učlanjenjem u Književno likovno društvo Rešetari, moje zavičajno mjesto. Svakako mi je bila velika želja ugostiti dašak tople slavonske duše u metropoli, u Zagrebu. U razgovoru s mnogim kolegama ovdje u Zagrebu kao i sa KLD-om Rešetari te njihovim predsjednikom Ivanom De Villom dobila sam zeleno svjetlo i sama ideja se polako počela i realizirati. Svake godine stepenicu višlje.
-Poznato je, da je u današnjoj općoj besparici dosta teško organizirati bilo kakvu kulturnu priredbu. Nije nikakva tajna, da u organiziranju priredbe “Slavonija u krilu Zagreba”, veliki dio posla padne na vaša leđa. Recite kako to sve uspijevate s obzirom da imate obitelj, posao?
Ponekada me do suza bace sve obveze koje u trenutku pritisnu leđa i imate osjećaj da se nećete moći do kraja s tim izboriti, a onda opet zagrlite svakoga čovjeka, osmjehnete se ispočetka skupite svu snagu i koračate od čovjeka do čovjeka proseći, moleći, pokušavajući sve ovo na volonterskoj bazi dovesti do profesionalizma tj. oduševiti svakoga iz publike tko dođe na sam program. Evo baš jučer su se mnogi javili i rekli da bi se na ovakve programe ulaz trebao naplaćivati, a ja znam da tada više ne bi bilo ovoga entuzijazma, ove ljepote koju nosim u srcu za svaku minutu samoga programa. Naravno uvijek se spoje neke tople duše koje zajedničkim snagama i upornošću ostvare naum. Evo i ovdje veliko hvala svima koji su na bilo koji način pridonijeli , sebe dali za ovu manifestaciju.
-Bez volontera i donacija bilo bi puno teže organizirati tako veliki kulturni događaj kao što je “Slavonija u krilu Zagreba”. Kako to da ste uspjeli dobiti na rasplaganje veliku dvoranu Narodnog sveučilišta Dubrava ?
Da. Evo i ovom prigodom zahvaljujem gospodinu ravnatelju Narodonoga sveučilišta Dubrava, Željku Šturliću koji nam svake godine obezbjedi ne samo dvoranu gdje se nastupa, nego i tehničare, čistače, osiguranje pa i posebnu dvoranu za domjenak na kojemu se naknadno družimo. Zapravo sve je krenulo s idejom da idem u Narodno sveučilište Sesvete gdje i živim, pitati za prostor. Iako je bila tu nit slavonije i kajkavštine, nisu imali sluha, nisu shvaćali da netko tko nije udruga ili jako poznat pojedinac može do ove mjere osmisliti program, dovesti goste i dakako napuniti dvoranu. Tada smo zajedno moj suradnik Damira Pilka i ja, uz njegovu preporuku otišli do Narodnog sveučilišta Dubrava, ravnatelja, dobili zeleno svijetlo i krenuli sa scenarijem te došli evo do treće godine odlične suradnje. Sam program nikada ne bi mogao biti realiziran na ovaj način da nemamo sponzore za domjenak , volontere i u glazbi i u književnosti, glumištu. Sve su to ljudi velika srca s kojima je čast raditi i ostvarivati ciljeve na ovakav način.
-Suorganizator kulturne manifestacije “Slavonija u krilu Zagreba” je KLD “Rešetari” iz istoimenog slavonskog sela. To je Vaš rodni kraj pa nas zanima kako je jednome malome mjestu uspjelo opstati na kulturnome polju s obzirom da to često ne uspijeva mnogo većim sredinama?
KLD (Književno likovno društvo)Rešetari je društvo koje uz predsjednika Ivana De Villu radi na jednoj zavidnoj razini. Posebno se ističe svojim jesenskim Rešetaračkim, pjesničkim susretima na koje dolaze hrvatski pjesnici iz cijeloga svijeta, a sve u očuvanju hrvatske riječi. Svake godine pokrovitelj susreta je predsjednik (ca) Republike Hrvatske što znači da iza stoji jedan veliki napor, trud i rad. U suradnji sa Hrvatskom maticom iseljenika te Državnim uredom za iseljene Hrvate KLD Rešetari stvara jedan opus i to ne samo u pjesništvu nego i u likovnoj sekciji koja svake godine u lipnju ima trodnevnu koloniju ,a evo uskoro , u svibnju i Rešetaračko proljeće kada prednost imaju hrvatske manjine. Ove godine je to Ukrajina. Naravno da sam jako ponosna što sam i predstavnik KLD-a Rešetari kao pjesničke sekcije u Zagrebu te zastupnik na svim pjesničkim manisfestacijama.
-Među pjesničkim krugovima važite kao izvrsna pjesnikinja koja je rado viđena na mnogim pjesničkim druženjima u domovini i inozemstvu. Recite, je li već došlo vrijeme za tiskanje vaše knjige poezije?
Da, to je jedno neizbježno pitanje na koje se onako inatno nasmijem. Zapravo svaki pjesnik se najviše veseli svojoj prvoj zbirci tako i sama čekam je kao mati dijete, ali kroz sve ove godine rada , nastupa i dodirnih točaka sa samim izdavačkim kućama, ostala sam u jednom segmentu tužna. Videći da svatko bez obzira na kvalitetu poezije, ako je financijski potkovan može imati zbirku, odustala sam od one prvobitne ideje da je trebam što prije pustiti van. Afirmiranje u mom svijetu pogleda ima puno manju vrijednost od onoga čovječjega što imaš u sebi. Volim poeziju , ponekada mi je najbolji prijatelj. Pišući, toliko puta zaplačem pa mi riječ postane i psiholog. Taj teretni vlak u kojemu voziš sve nedaće nekada kroz pjesmu rasteretiš i ideš dalje prugom života radujuć se svakom novom danu, pronalazeći sunce i kada ga nema. Radosna sam da živim poeziju , da me ispunjava i da sam je pronašla u ranim četrdesetim godinama. Lijepo je optočiti svoj svijet draguljima i kroz iluziju se predati i ljubavi i rajskom cvatu i proljeću. Divan osjećaj!
-Zanima nas, kako je došlo do voditeljske suradnje sa pjesnikom i tekstopiscem Damirom Pilkom?
To sam dijelom odgovorila, ali ću se nadopuniti. Znači u prvobitnoj ideji i realiziranju Etno manifestacije”Slavonija u krilu Zagreba” sam susrela Damira i povjerila mu čitav scenarij koji je on objeručke prihvatio i tada kreće naš zajednički pohod na izradu scenarija ne samo za ovu večer nego i za sve Književne utorke koje odrađujemo u kulturnom centru Dubrava kao vanjski suradnici i mogu reći, bez obzira na nedostatke vremena u žurbi za životom , uvijek smo sretni nakon svakoga programa, opušteni i ispunjeni pozitivnom energijom.
-I za kraj, recite nam da li osim redovitih pjesničkih večeri u KC Dubrava planirate ove godine još koji veći muzičko-pjesnički događaj?
Da, u svibnju imamo još jedan događaj koji je trebao biti realiziran kao program poezije na dijalektu ali smo zbog gustoće programa to ostavili za jesen te ćemo sada napraviti jednu toplu pomalo prisnu večer za sve nas zajedno. No već na jesen krećemo i sa Špelancijama spod Slemena pa do ogromnog projekta Pjesničkom riječju STOP NASILJU. Sve u svrhu zajedništva, povezanosti i približavanja poezije ljudima koji je prije i nisu baš doživljavali. Sretna sam zbog svakoga pojedinca koji dođe na program , od pjesnika do glazbenika pa do onoga najbitnijega – publike. Na osnovu programa već su se produbila prijateljstva i postali smo poput jedne drage proširene obitelji.
Gospođo Puđak, zahvaljujemo na razgovoru i želimo Vam još mnogo uspjeha u organiziranju poetsko-glazbenih priredbi.