Komentar na tekst “Srce na dlanu”
Slavica Sarkotić/17.04.2016./ Poštovana i draga Sonja, kad sam preksinoć nakon otvaranja izložbe slika Ankice Karačić u Veleposlanstvu RH u Berlinu javila s oduševljenjem kćeri u Sisak kako divne ljude srećem ovdje za posjeta sinu, snahi i unuci, ti si Sonja pročitavši moj status na fb rekla: I još ćeš, draga moja, i još ćeš. I doista, nakon sinoćnjeg predstavljanja knjige Emila Cipara “ Ono malo duše“, i proslave 8. obljetnice HGB, u Hrvatskoj zajednici Berlin, srce je veliko kao zemaljska kugla!
Tolike sam divne ljude srela i upoznala, neke vidjela opet. Od divnih g. veleposlanika Ranka Vilovića i gďe Ivanke preksinoć, gđe Mirjane Božić iz Veleposlanstva, bračnog para Karačić, upoznala sam novog urednika HGB Antonia Gavrana i g. Adriana Kostrea unuka našeg velikog pjesnika Nikole Šopa, imala priliku opet zagrliti tebe i Slavicu Klimkowsky.
Mislila sam na na Sonju Smolec koju sam i spomenula prije nego s pročitala svoju pjesmu i na Slavicu Jurčić koje nisu mogle doći ali su u mislima bile s nama, i na Junakovu mamu i na sve suradnike HGB. Na svog supruga koji me čeka doma i na sve moje u Hrvatskoj.
I veli mi sin vidjevši me razdraganu: eto, toliko jamraš što sam daleko, a da nisam tu ne bi sve ovo doživjela. Istina. Hvala još jednom svima! Do nekog sličnog susreta zdravi i veseli bili!
Draga Marija, sigurna sam da će biti još prilike za stisak ruke i zagrljaj, bilo doma u Hrvatskoj ili ovdje u Berlinu.
Glavno da smo bile blizu, slušale lijepu riječ i pjesmu, da su naša srca kucala za umjetnost, ljubav, prijateljstvo i zajedništvo. Topao i srdačan pozdrav od srca!
Draga Slavice! Bila ste mi tako blizu da sam Vas mogla rukama zagrliti. Mislila sam Vam prići i s Vama se upoznati kada prođe svečani i službeni dio programa. No, kada sam Vam htjela pristupiti, Vas više nije bilo. Tako mi je žao zbog toga!
Imala sam izvrsnu priliku upoznati pjesnikinju čije pjesme rado i s užitkom čitam.
Do neke druge prigode, pozdravlja Vas i očekuje od Vas još puno prelijepih Vaših stihova
Marija