PO JEZIKU SI TO ŠTO JESI

Iz naše arhive/objavljeno 20.04.2016./:  Promjene u školstvu (Osvrt  iz prve ruke)

piše: Lada Franić-Glamuzina, prof. hrvatskoga jezika

“Ako reforma „opet propadne“ na državnoj razini – ostat će ta šaka kreativaca koja pleše, kao i uvijek, i plovit će nebom na svoj način. Dok bude Njih, promjene će živjeti, i mijena će biti stalna.”

Zagreb/ Cijela država bruji o Njoj!  Digla je sve na noge!

Mnogi se hvataju za glavu pitajući se: –Zar opet Reforma? Zar nam nije dosta neuspjelih reformi? Kud baš sad kad je kriza?  Možda nam treba baš sad, možda nam treba još pokoja „neuspjela“ reforma kako bismo došli do one prave.  Možda nas to traženje vodi na pravi put?

Nisu svi koji se traže izgubljeni. Možda nam treba još reformi kako bismo svi shvatili i to –  da je reforma nužna  na svim društvenim i institucionalnim razinama, a  u školstvu  je obvezna.

Teret, koji nosi naša škola, velik je i težak. Naime, kroz osjetljivo prosvjetno tkivo prolazi i filtrira se cjelokupna društvena  zajednica. Zato je škola prva na udaru. Tuku je zdušno sa svih strana, a ona vrišti i ne da se!  Vrištala je i kad je HNOS  započeo reformu prije desetak godina, a bogme, vrišti i sad.

Rekla bih – Neka! Samo vrišti i guraj! 

Promjene su bolne i nitko ih ne voli. Radim više od 20 godina u prosvjeti,  predajem Hrvatski jezik i znam da promjene koje su počele HNOS-om  nisu potpuno nestale, barem što se tiče moga predmeta i osnovnih škola koje su bile intenzivno zahvaćene HNOS-om. Sada je Reforma dublje  zašla u tkivo srednjoškolskoga i gimnazijskoga  obrazovanja. Treba vertikalno ujednačiti programe i ishode, prijelaz iz osnovne škole u srednju  i prijelaz iz vrtića u osnovnu školu. Taj jaz treba smanjiti i humanizirati.

S tom namjerom su mnogi stručni skupovi u zadnjih nekoliko godina organizirani  pa i sadašnja predstavljanja Reforme  u realizaciji Agencije za odgoj i obrazovanje  provode se zajedno s profesorima osnovne i srednje škole te gimnazije. Tko ide na stručne skupove, zna za  agencijsku modularnu edukaciju učitelja Hrvatskoga jezika iz osnovne i srednje škole koja  već godinama pokušava smanjiti  jaz između osnovne škole, srednje škole i gimnazije.

Mnoge  ideje,  pojmovi, ciljevi,  ishodi s tih usavršavanja  ostavština su HNOS-a i   verificirani su  ovom  Reformom. Na primjer:  međupredmetna  korelacija,  unutarpredmetna  integracija,  odnosno, prožimanje  nastavnih sadržaja  vertikalno i horizontalno, poticanje  suradnje, ujednačavanje  kriterija, operacionalizacija ciljeva i težnja organiziranja nastave po ishodima, raznolikost metoda, poticanje  samostalnosti i kreativnosti, učiti kako učiti, poticanje kritičkoga načina razmišljanja, domoljublje te njegovanje hrvatske baštine, poštivanje civiliziranih tekovina svoga naroda, drugih naroda i tradicija, razvijanje čitalačke pismenosti itd.

Da, učenika smo davno postavili u središte obrazovnoga sustava .

Da,  njegovali smo hrvatsku nacionalnu i svjetsku baštinu, toleranciju, jednakost među ljudima!

Da! Materinski jezik nam je svetinja.

Da! Pratili smo suvremena kretanja u obrazovanju i informatici!

Da, spremni smo na cjeloživotno učenje i veselimo se tome!

Davno smo u osnovnoj školi ovim ciljevima rekli –  Da!

Bez obzira kako se reforma zvala ona se polako ali sigurno odvija u mnogim razredima bez prestanka,  bez obzira na promjene vlasti i dokumente koji se pišu i šalju na ruke učitelju. (Ide sporo, al’ ide!)

Uvijek sam sretna dok  čitam Kurikulum  Hrvatskoga jezika. Čini mi se kao da  čitam bajku, sve mi se sviđa. Nazirem, sanjam  i slutim sretan ishod, operacionalizirani ciljevi me ostavljaju  bez daha! Već vidim na kraju:  „I živjeli su sretno do kraja školske godine i još dulje dok ih krajnji  ishodi ne rastave.

Da, dok čitam naš, hrvatski kurikulum,  uviđam  da  se Kurikulum Građanskoga odgoja obilato napajao  na našem izvoru!  I drago mi! Neka! Imali su od čega i piti i jesti! Nek’ im je u slast! Idite i dijelite od ovoga svi…

Reforma je pred nas postavila visoke ciljeve i kompetencije. Neće biti lako preskočiti ovako visoko podignutu prečku i ostvariti ishode u materinskom jeziku. No, zato i jest  nužna promjena jer na stari način ne ide baš dobro.

Susrećemo se s inteligentnom generacijom učenika koji  većinom  paralelno govore engleski jezik što su ga uz crtiće, spotove, kompjuterske igrice na  privlačan i zabavan način usvojili,  skoro kao  materinski jezik. To je sjajno, zaista!  Znanje iz bilo kojeg izvora je korisno i bogati čovjeka. Poteškoće nastaju tek onda kad  zanemaruju svoj materinski jezik i ne posvećuju mu dovoljno pozornosti. Ne čitaju dovoljno na materinskom jeziku, stoga, siročići, ne mogu točno i tečno  izreći što žele ni u svakodnevnoj komunikaciji a kamoli nešto složenije.

Ovaj lepršavo sročeni  ishod:  „naučiti učenika tečno i točno pismeno i usmeno izražavati“  katkad  mi se čini kao penjanje na  Mont Everest. Uhhh!  Sad sam se  dotakla strke oko lektire.

Ovu muku neću puno razvlačiti jer nema smisla. Bolje je šutjeti i raditi! Ali… Javnost  je razapela na križ popis  lektire,  površno zaključujući kako  je  lektira značajna  samo na  sadržajnom i nacionalnom nivou. Pa su tražili i brojali razna zrnca i društvene podobnosti u prevelikoj  brizi  za dječicu, jer učitelji su, navodno,  brzopleto, nemarno, bezosjećajno ubacili u lektiru naslove nekih „čudnih tipova“  iz svoga dvorišta i nakrcali mnogo stranih pisaca.  Uhhhhh! Sram nas bilo! No, mi se ne brinemo za to!  Postoje javni dušebrižnici  koji će to bolje od Nas odrediti i izmjeriti što trebaju naša dječica čitati da se ne prospu po putu u bolji život.

Lektira, odnosno, čitanje na materinskom jeziku jest  područje koje je za  učitelje veliki  izazov na koji  moraju  odgovoriti. Moraju se  prilagoditi i služiti se svim mogućim dozvoljenim sredstvima da nam djeca, prvo,  zavole čitati, a onda da su u mogućnosti čitati tečno i točno te da u tome uživaju. Zatim da čitaju kritički, dublje, pa šire… itd.

Lektira nije zasebno područje u Hrvatskom jeziku, lektira odnosno čitanje,  prožima sva  područja Hrvatskoga jezika i temelj je boljem razumijevanju svih nastavnih predmeta i priprema je za život (bolji život!). Novom reformom uvode se uz književne tekstove i neknjiževni tekstovi, zatim satovi čitanja  tekstova u razredima, naime, tužna je istina da se djeci, nažalost,  sve manje čita prije spavanja u onoj ranoj, bitnoj, fazi dječjega razvoja koja je jako važna za poticanje ljubavi prema knjizi i čitanju. Moderan i brz način života ubire danak na našoj djeci.

Moramo poći od onoga što učenici vole i što im je blisko i zabavno. Poučavanje usmjereno prema srcu  pa tek onda prema mozgu, do sada je to uglavnom bilo obrnuto. Zgodan mi je primjer ranoga učenja engleskog pomoću crtića, pjesama, igrica, spotova i sl. zabavnih sadržaja. Kad djeca zavole način učenja, mogu naučiti sve. Zabava i igra su važan dio učeničkoga života kroz igru i zabavu se puno više nauči nego na tradicionalan statičan način.

Da, neće biti lako u ovakvim uvjetima njegovati materinski jezik! Ne samo Hrvatima nego svim malim/malobrojnim  narodima u Europi i šire,  puno će teže biti očuvati integritet materinskoga jezika upravo zbog modernih  utjecaja koji  u jednu ruku obogaćuju,  a u drugu jako osiromašuju materinski jezik  ako nekritički upijamo strane utjecaje. Čuvanjem  integriteta materinskoga jezika čuvamo i samu opstojnost i integrirtet naroda, samu srž  naroda:  ‘Jer po jeziku si to što jesi…’

Da! Izazovi su veliki.  Pred nama je multitasking generacija. Pred učiteljem nije samo zadaća poučiti i odgojiti učenika. Učitelji sada vode bitke na tri i više polja. Prvo, odlijepiti učenika od ekrana! Tko ima dijete u kući, bilo čije, zna o čemu govorim.

Drugo, dovesti ga uspješno do postavljenih ishoda u nastavi, dakle poučiti ga, naučiti ga  te odgojiti. Ovdje se otvara  treće „ratno“ polje: polje odgoja, no to je  bitka koju prvo moraju odraditi  roditelji  a potom učitelji.

Generacije učenika mijenjaju se  brzinom modela mobitela! Zato je reforma nezaustavljiv proces, ne zato što bismo mi to htjeli, nego zato što je promjena tako velika i  ne može se ignorirati.

Hoćemo li stajati i čekati da nas pregazi? Hoćemo potrčati i uhvatiti korak, pratiti vrijeme? Hoćemo li  se prilagoditi,  uzeti ono što je pozitivno i novo? Ako uhvatimo korak,  moći ćemo sagledati situaciju te zadržati  ono što je staro i dobro. Moći ćemo balansirati, izbjeći pogreške koje su napravile zemlje razvijenije od nas. Zemlje, koje su hrlile u promjene,   koje su ubrale i negativan danak. Moći ćemo učiti na njihovim pogreškama!

Da! Reforma verificira promjene koje se već odigravaju u  nekim hrvatskim učionicama.

Da! Postoji jedna kreativna masa učiteljica/učitelja koji rade po zahtjevima što ih je sada javno definirala Reforma.

Da! To su, uglavnom, učiteljice! One – koji osluškuju bilo vremena u kojem žive, koje osluškuju bilo svojih učenika i njihovih roditelja.  One – kojima njihov kreativni crv ne da mira i stalno nešto kopkaju, izmišljaju i  kreiraju  te usrećuju sebe i svoje učenike. One ne čekaju Reforme! One su same Reforma, od njih sve dolazi.

Da! Za desetak godina će se posložiti ovaj reformirani mozaik i vidjet ćemo da se trud isplatio.

Da! Moguće je! Možda ne odmah, ne sve, ali malo po malo!

Da! Malo nam treba.  Mogli  bismo uspjeti

Da! Da! Da! Uvijek se isplati ulagati u djecu.

Da! Učitelji su „štreberi“ , brzo pohvataju konce  i sami mogu dalje.

Da! Ne treba nas zasipati novcima ni pametovanjima!

Da! Nismo na novce navikli, ne daj Bože, mogli bismo se razmaziti! Novac ubija entuzijazam!

Da! Dovoljno je samo maloooooo potaknuti  učitelje koji znaju  trikove da ih  šire  po stručnim skupovima.

Da! Neki učitelji to rade volonterski samo za Potvrdu o stručnom usavršavanju!

Da! Znam da se sad menadžeri smiju k’o hijene! Kako jeftino! Zamisli? Hrpa pametnih ljudi čekaju dobrovoljno da ih se iskoristi!

Ne! Neću reći da smo jeftini! Samo nismo plaćeni onoliko koliko vrijedimo.

Da! Vrijedimo puno.  Vrijedimo onoliko koliko ulažemo u učenike.

Da! To se ne da izmjeriti. Ne može se platiti.

Da! Neprocjenjive/i  smo! Mi, učiteljice/učitelji!

Zanimljiv mi je taj strah od spomena riječi Reforma. Neki kažu da postoji strah da ćemo odgojiti buntovnike koji kritički misle??? Ha ha ha! Daj Bože, ljude koji misle svojom glavom!

Ljudi na vlasti strahuju da želimo oderati i upropastiti Proračun, da nam treba „svemirska“ informatička  oprema i tko zna kakva pomagala u nastavi. No, gola je istina bila uvijek pa i danas, u 21. stoljeću, da dobroga učitelja ne može zamijeniti ništa, kao ni majku. Treba samo educirati učitelje i malo ih motivirati (neću sad žicati „lovu“  i veće plaće, ali baš na TO  mislim).

Da! Treba, k vrapcu, ipak to „malo love“  povući iz socijalnih fondova EU pa da raširimo jedra. Isplovimo konačno iz Mrtve luke! Dajte nam malo vjetra u leđa da se ne trošimo toliko u entuzijazmu! Jedra me bole!

U Republici Hrvatskoj  treba  izgraditi još škola kako bi sve škole bile u jednoj smjeni, nužno je informatički opremiti škole brzim internetom  kako bismo išli u korak s vremenom i  olakšali učeničke torbe.

Ostalo prepustite učiteljima i ne brinite!

Svaka promjena u školstvu leži na  leđima učiteljica/učitelja, ne na Ministarstvu.  Ovu reformu pisali su ljudi iz razreda s onima koji su bliski nastavi i učenicima. Učitelji ovdje rade posao bitan za budućnost naroda i ne traže povećanje plaće, traže bolje uvjete  obrazovanja i napredak od toga imaju sitnu materijalnu korist, npr. potvrda o stručnom usavršavanju, fotokopirni materijali, olovke, boje, kreda…Donacije su nam zabranili pa sve što ugrabimo je sjajno.  Vanjski faktori odlučuju o životu i smrti Reforme i  zarađuju na učiteljima.  Dobro neka  im bude,  u pitanju je opće dobro. Ako,  ti isti faktori, uvide svoju korist u Reformi, bit će to sjajno. Dok se to ne posloži, Reforma neće zaploviti punim jedrima onako kako je zamišljeno.

Ostat će nekolicina učitelja koji će raditi  kako se preporučuje u Reformi plešući između goleme administracije i kreacije te plemenitih ishoda. Plešu zato što su takvi po svojoj unutarnjoj vokaciji   i ne mogu drugačije.

Ono što mi se jako sviđa u ovoj Reformi, a prije nikad nije bilo tako jasno poticano, jest  sloboda i autonomija učitelja. Ovo mi izgleda kao slamka spasa.

Ako reforma „opet propadne“ na državnoj razini – ostat će ta šaka kreativaca koja pleše,  kao i uvijek, i plovit će nebom na svoj način.

Dok bude Njih,  promjene će živjeti,  i mijena će biti stalna.