Kristina Rogić
Budna sam
Usred tamne, duge noći
Umiru cvjetovi ljeta
Miris mraza i studeni
Negdje
Mjesečina ti sjaji u očima…
Između nas
Spone od mjeseca načinjene,
što ih ne vidi nitko
Samo ti i ja…
Što ih tama otkriva
…Dodirnula bih te samo nakratko;
daškom,vrhovima prstiju
okrznula prstima te samo…
Lice ti osjetila na tren
Noći jedne izgubljenu,lutajuću djevojku
pronašao bi čovjek izgubljen
U toj noći
Mi bismo pogledima razgovarali,
usne se pomakle ne bi
Budna sam…
Hodam prema tebi