piše: Stjepan Poljaković
Ima tome nekoliko godina kako je vaš Periskop postavio pitanje lokalnom političaru: „ Nas dvojica recimo, surađujemo nekoliko godina i poslije toga mi priđe član druge stranke s obećanjem da ću dobiti posao u državnoj službi ako uđem u njihovu stranku. Bi li mi to zamjerio?“ Odgovorio je da ne bi.
Namjera mi je da u ovom članku zbrojim, razgolitim i pojednostavnim sve ono oko nas. Sve se svodi na trgovinu i svi smo predmet trgovine.
Danima, tjednima, mjesecima, godinama vodimo manje više žučne rasprave o ovom i onom. U posljednje vrijeme opet je u modi ideologija. Uvijek postoji neki celofan nad golom istinom. Gola istina je da je oduvijek bilo gospodara i slugu, onih koji su imali više od drugih, i onih koji nisu imali ništa. Težnja jednih umnožiti je ili sačuvati, a drugih, domoći se onoga što prvi imaju.
Postoji jedna pomalo zločesta slika na kojoj Adolf Hitler drži u naručju djevojčicu Angelu Merkel i govori joj: „Ako ih ja ne sredim ratom, ti ih Angela sredi (da ne psujem), kreditima!“
Mudri ljudi promatraju svijet oko sebe hladnih glava i tragaju za suštinom. Nije da se smatram mudrim, ali uvijek sam nastojao učiti od mudrijih i gledati stvar onakvu kakva jest.
Povijest obožavam. Kao znanstvenu disciplinu stalno ju proučavam. Ovih dana sam za razbibrigu puštao emisije o bivšoj Jugoslaviji. Bio je mir dok je bilo novaca, zarađenih, posuđenih. Nije bitno! Bilo je novaca ili nade da se do novca može doći.
Onog trenutka kada su shvatili da neće biti dosta za sve, tikva je pukla. Komunistička ideja da svi imaju jednako, pretvorila se u nacionalističku retoriku da mi zbog onih drugih nemamo dosta.
U ratom opustošenoj Bosni stranci su dozvolili formiranje tržnice Arizona jer su znali da će poslužiti kao mjesto trgovanja svim nacijama u okruženju. Šokac nije s popularnim Smederevcem u prikolici prebrojavao krvna zrnca, nego je gledao da jeftino kupi ono na čemu mu je majka sarmu kuhala.
Isto je kod svih naroda, svih država. Kada neki tamo Hans ili Olaf shvati da nema dosta za odmor na Karibima ili za novi Volvo, počinje mu smetati neki Ivo ili Hasan koji je došao iz države za koju nikada čuo nije. Granice se zatvaraju i drugi nam smetaju kada pomislimo da bi nam mogli uzeti ono što mi imamo ili što u nekoj budućnosti želimo imati. Svi mi ponekad tražimo krivca za naše greške ili slabosti.
Negdje u nama, tajnim i nedokučivim sferama, netko trguje s nama. Imajmo to na umu! Iza svih ideologija, nacionalizama, a vrlo često i religijskih gibanja krije se potreba nekoga da skupi više, da proda svoje kredite, strojeve i što ti ja znam što sve ne.
Sjetite se kolike su kamatne stope kod nas, a kolike u uljuđenoj Europi! Sjetite se da mi na Balkanu kupujemo lošije proizvode za veću cijenu od onih na zapadu!
Gazde uvijek traže predradnike koje će kao roblje držati ispod sebe u pokornosti.
Ovaj liberalni kapitalizam pod kojim mi stenjemo, zanimaju samo brojke. Statistika. Ljudske sudbine nisu bitne. Ništa i nitko ne smije smetati trgovini velikih.
Kada god poželite voditi rasprave o ovome ili onome, razmislite tko će od njih profitirati! Vaše vas gazde u suštini ne vole, ali vi im trebate.
Razmislite s kime se lakše povezati i ujediniti! S onima kraj vas ili onima iznad vas?