Iz naše arhive/ objavljeno 30.04.2016.
Roko Dobra
Jedino, ružo, po tvom bih mirisu
mogao nazret u ludilu mulja
vrline zvijezda! Zar treba irisu
bit nalik da bi gorjela žarulja
na rubu stola, u gôdu zalaska?
Zar može sonet, kao zrelo voće
na stablu dlana, dobrohotna laska
tek tako ubrat? Ja se tvoje zloće
plašio ne bih ako sam sav krvav
od teška hôda do svake latice
svojega stiha. Ružo, samo je zdrav
tvoj lik razvedrit kadar moje lice!
Rog oholima što kraj nas projezde,
misleći da su ukućili zvijezde!*
Iz zbirke “KIST I PERO”