Izvrsno su se na večeri poezije u organizaciji kulturne udruge Providenca, predstavili naši suradnici Stipo Lučić i Dragica Šimić
tekst i foto: Sonja Breljak
Zagreb/ Trebalo je to biti iznenađenje za naše suradnike, Stipu Lučića i Dragicu Šimić. I …bilo je!
Naime, ne javih Dragici i Stipi, kako sam u Zagrebu baš tog petka, 13. svibnja, kad je njihova večer poezije u Privrednikovom domu, Preradovićeva 18.
O, da, bilo je zagrljaja i poljubaca koji i prelaze uredničko-suradničke relacije ali takav je ovaj portal već duže vremena, možda i od samih početaka-vrlo sličan jednoj malo brojnijoj obitelji.
Ovo poetsko druženje organizirala je kulturna udruga Providenca koju vode Darko Turković i Nela Servantes. I program su vodili njih dvoje. I svirali i pjevali. Šalili se, animirali. Recitirali. I sve, baš sve je bilo na svom mjestu. Ugodno popunjen prostor i zainteresirana publika dodatno su unijele toplinu u ovo druženje.
A najljepše od svega -njih dvoje, dvoje pjesnika slična porijekla, dvoje mojih zemljaka, nekadašnjih sugrađana, dvoje ljudi slična duha i poetskog izričaja. Predivno su oboje govorili svoje stihove što i nije baš čest slučaj. Izvrsna večer.
Tu se susretoh i s Jadrankom Gradec čija sam gošća u Essenu 10. svibnja. Jadranka je predsjednica ogranka Matice Hrvatske za Ruhrsko područje. S njom u društvu i sestra Marina i njena kćerka Marina koja polazi tek peti razred a izvrsno piše i vodi svoj vlastiti blog. Bit će nešto od ovog mladoh naraštaja.
Malo kasnije priključio nam se i Drago Štambuk, diplomat i pjesnik čija zbirka poezije upravo dobija korice i u njemačkom prijevodu. Baš tražismo način i dogovorasmo put kako da gostuje i u Berlinu. Pa ugodno vrijeme s Monikom, djevojkom našeg urednika Antonia Gavrana i njenom sestrom Martinom. Eto, jednostavno, bi dosta nas, dosta onih koji su, koji smo na neki način povezani s Hrvatskim glasom Berlin.
Stvarno, bijahu vrlo dirnuti da se pojavih tu, naši pjesnici. Stipo kod nas objavljuje pjesme a Dragica izvsne priče u rubrici “Povratak na rijeku”. Uvijek i reevno ističu oboje kako objavljuju na Hrvatskom glasu Berlin. Na tome im: hvala!
Zadovoljstvo i ponos su na našoj strani. Čestitamo na izvrsnoj večeri poezije, na izvanrednoj prezentaciji stihova i na prijateljstvu i odanosti našem Glasu.
Na kraju večeri dobih prigodu reći koju riječ pa izrazih zadovoljstvo da sam tu, prepričah ukratko, korespondenciju kojom je započela suradnja s Dragicom Šimić.
Moram priznati već u prvom retku da mi je oko zasuzilo i srce poskočilo kad sam shvatila da ste iz Bugojna ( kao i ja), i kad sam pročitala vaše radove iz arhive. Ponosna sam na vas i na portal koji ste stvorili za sve zaljubljenike pisane riječi, pisala je, između ostalog Dragica.
A urednica hitno odgovorila:
– Draga Dragice, malo je reći da me tvoje javljanje obradovalo. Više od toga. Istina, imamo na Glasu dosta suradnika ali svaki novi duh koji nas /s kojim se, prepoznamo, ispuni nas novom energijom, širom raširimo ruke kao majka djetetu i kažemo: je, tu kod nas i tvoj je dom. I tvoj je Dragice. Tvoja proza je poezija, izvrsna, pitka, nježna, topla a opet s jasnom porukom. Rado ti pružam ruku za suradnju s nama. Istina, za uzvrat ne možemo ponuditi materijalnu naknadu ali naši brojni suradnici imali su uvijek duhovne nadoknade, brojni su se upoznali kroz suradnju s nama pa i sami između sebe nastavili suradnju na knjigama, prijevodima, uređivanjima, večerima proze ili poezije.
Eto, ispunilo se to i na ovoj večeri poezije. Izvrsna suradnja, sklad stihova i poruka dvoje pjesnika istog podneblja i slična doživljaja. Bilo užitak slušati.
Dobro, odviknutoj od, dimom cigareta, zadimljenih prostorija, jedva disah, ali čujte, te žrtve, zavrijedilo je sve ono viđeno i doživljeno.
Čestitke organizatoru i sudionicima. Čestitke, dragim suradnicima! I nama ste na radost i ponos!