Iz naše arhive/objavljeno 31.05.2016.
piše: Slavica Jurčić
Ovih dana doživjela sam svašta. Malo je reći da su to slučajni događaji, ali i da su događaji s porukom.
Prvi događaj zbio se u mom susjedstvu. Susjed je umro pred mojim očima. Naravno, pozvali smo hitnu. Pokušali su sve, ali nije mu bilo pomoći. Imao je osamdeset godina i bolesno srce.
Njegova supruga neutješno je plakala. Iako imaju troje djece, živjeli su sami jer su djeca otišla trbuhom za kruhom.
Nakon nekoliko dana moja dobra susjeda došla je i donijela mi kavu i kekse da se zahvali na ukazanoj podršci. Priča ona o sinu i kćerima i nada se boljim vremenima. „Sada je na njima sve ostalo. Naše vrijeme je prošlo“, zaključila je ona na kraju našega razgovora.
Idući događaj zbio se u gradu dok sam išla prema autu. Vidjela sam kako je mladiću iz hlača ispalo 20 eura. Potrčala sam, podignula novce, zazvala mladića, ali on se nije udostojao ni okrenuti, iako me je čuo. Kada sam ga sustigla, opet se nije osvrnuo nego je nastavio dalje.
„Hej, mladiću ispali su ti novci!“ kazala sam mu. On je uzeo novce ne zahvalivši se, te nastavio svojim putem. Na licu sam mu vidjela nekakav zagonetan smiješak.
Moj suprug je glasno prokomentirao: „Trebala si zadržati novce, vidiš da nije ni zahvalio!“
Mislim ja: „Ma ne bih se ja pomogla tim novcima, a njemu bi oni falili.“
Istoga dana u crkvi za vrijeme mise jedan dječak ushićen dotrči do vrata crkve i u posudi sa svetom vodom pere rukice. Njegov ga brat vraća k roditeljima, ali nestaško nastavlja svoju „rabotu“ i ubrzo počinje plesati uz taktove svete pjesme.
Njemu su možda dvije godine, još je u pelenama, a i malo je nespretan na nogama. Neumoran je i ponovno cupka oko svete vode. Vadi dudu iz usta i pere ju u svetoj vodi, stavlja je opet u usta, spužvu hvata objema rukama te ju cijedi.
Jedna ga bakica pokušava odgovoriti od ludorija, ali on ne odustaje. Ponovno vadi dudu i umiva se u svetoj vodi. Nastaje smijeh u zadnjim redovima crkve, a dječak je nakon našeg smijeha zadovoljno otišao roditeljima.
Pitam se ja sada tko je njega poslao jer smo u javnosti smrknuti i zabrinuti. Ne pokazujemo ni malo radosti i veselja.
Ova tri događaja; smrt susjeda, nezahvalnost mladića i veselje nevinog djetešca u dva dana potpuno su promijenili moje poglede na stvarnost. Ovaj zadnji najviše!
Svaki dan nam treba biti pouka, i radost, i veselje Na kraju dana trebali bismo izbrisati sve ružno, a lijepoga se sjetiti više puta.