NAJEDNOM LIPANJ…

Mirko Popović
Bivam izgubljen
I najednom je lipanj
Nježno se smiješi lišće
Čekam te znam da tvoj će glas
I tvoje vrijeme
S glasom rijeke stići
Zato ne dozivaj
Puti su bez očiju ne traži me
Gluho i Nečujno je
Niz tamu vida otputovalo
Zašto sam ovdje ne pitam
Ne pitaj je li sve Nastalo
I hoće li sve Nestati
Ne zovi dok bliješti ljepota
U majčinoj ruci
Dok iz vrčeva punih sunca
Mrtvo cvijeće zalijeva
Ja sam samo izva
Ni u ranim zorama nisam
Ni u kasnim obzorjima
To miris je ljiljana
Otputovao
Da plamti
U novom smijehu postojanja
U novoj matrici svemira
Gdje bivam izgubljen
Gdje nježno se smiješi lišće
I znam da ćeš doći