tekst: Nikola Šimić Tonin
Koliko smo puta čuli, izgovorili tu riječ, čekali je i nadali joj se. Zavapili nad njom.
Sreća, užitak i zadovoljstvo su emocionalna stanja u kojima smo zadovoljni. Definicija sreće je jedan od najvećih psihologijskih problema. Predložene definicije uključuju slobodu, sigurnost, položaj u društvu, materijalna dobra, unutarnji mir i tako dalje.
Moguća definicija mogla bi biti da je sreća stanje u kojem ljudi ponašanjem dolaze do suprotstavljanja vanjskim silama koje bi inače dovele do nesreće (tuge).
Druga definicija govori da je sreća trajno, pozitivno emocionalno stanje koje uključuje smireno zadovoljstvo svojim životom, ali i aktivno zadovoljstvo i postignuća.
Riječ zadovoljstvo se često koristi za izražavanje lokaliziranog, tjelesnog osjećaja, dok se sreća koristi s dubljim smislom, unutrašnjim osjećajima. Sreća traje duže od brzo prolaznog zadovoljstva, te se često promatra kao neprocjenjiva.
Ona može doći kao posljedica pomno planirane situacije, može biti uzrokovana dobrotom drugih, ili situacija koje se osjećaju kao pozitivne i vrijedne.
Mnogo uvrježenije mišljenje za sreću je to da je uzrokovana cjelokupnim životom i svjetonazorom. Pitanje najboljeg oblika življenja je jedno od glavnih tema etike.
Tragom promišljanja Mače – prijateljice Ivane Glavan: Sreća ima sretno i nasmijano lice. Sretno djetinjstvo… Ima zdrave zube, seku i bracu, mamu i tatu. Ima svako živo biće na kugli zemaljskoj koje ide za njom. Sreća ima sve petice u školi i trenira gimnastiku. „Trenira“ sve znane i neznane sportove, igre na sreću. Pozvana je na sve rođendane, sva moguća događanja. Sreća uvijek ima za sladoled i kino četvrtkom. Sreća nikada nije bez sreće. Nikad ne zakasni na autobus i nikad ne ugazi u lokvu. I da ne kažem u što još.
Toliko toga nađe a ne izgubi ništa. Sreća živi tamo gdje mi odredimo da živi, ona se rado nastani, pojavi, tamo gdje je se najmanje očekuje, no tako ju je teško zadržati pa čak i kao podstanarku.
Deložiramo ju po hitnom postupku ako ne ide sve po planu, sreća je na ulici u tren oka, sa svim svojim stvarima: osmjehom, raspoloženošću i poletnošću. Sreću uvijek čekamo, umjesto da ju zovemo sami. Uvijek mislimo da se sve kazaljke na svim satovima svijeta trebaju poklopiti kako bi ona došla, no istina je drugačija: ona se rado odaziva i rado se druži. Treba je prizivati.
Moja sreća živi u mojoj obitelji, u njihovoj bezuvjetnoj ljubavi i podršci, svađi i šali… Moja sreća živi u mojim prijateljicama i prijateljima, u našim izlascima, razgovorima, dijeljenju komada pizze… Moja sreća živi u ispunjavanju ambicija, živi i u trenutku dok idem na predavanje, a na ulici nema nikoga, mirišu jutarnja peciva i čujem samo svoje korake i kamione dostave.
Ponekad život poruši sve mostove prijateljstva između sreće i života, no treba znati da sreća uvijek lebdi negdje u blizini i sramežljivo čeka naš poziv.
Svojom pristupačnošću nam se čini još daljom.
No, treba se odvažiti i pozvati ju makar na kavu, tko zna, možda od poznanice postane prijateljicom za čitav život.