SREĆA

piše: Nataša Pecić-Janković
ekskurzija-peljesac_-_korcula-1Jučer sam, otkada  sam u ovome malome mjestu, po prvi puta bila u obilasku plaža. Mjesto mi se ne sviđa jer ga čine novosagrađene kuće i vile, a svaki vlasnik se trudi da njegova bude što bolja, elitnija i upadljivija. Dobro im to ide i daje ogledalo i sliku grada kakav je  u stvari.

Dolaskom toplijeg vremena dolazi i sve više turista. Popunjavaju se i one kuće koje su preko zime prazne. Popunjavaju se  i plaže. Točno prepoznaješ nove goste koji bljedunjavi  i pod punom opremom traže savršeno mjesto za odmor.

Budući volim šetati, obilazim mjesto. Fascinira me jedino  mirnoća i nenametljivost mjesta. Netko bi rekao; „Raj za šetače!“ Većinom su to stariji, a ono malo mladih posakrivalo se u dva, tri noćna kluba.

Kako je moj smještaj u zaseoku iznad prvoga gradića, obišla sam i to mjesto. Sve me više privlači miris lavande,  ružmarina, lovora i borova. Šteta što se u mome rodnome gradu ne može to osjetiti nego rafinerija iz susjedne nam države! I opet me misli  vraćaju u moj rodni grad, u  ulice kojima sam prolazila kako bih došla do moje najdraže rijeke. Često su me znali pitati kako se ne bojim u sitne sate prolaziti  pustim ulicama. Odgovaram im da je to moj grad i da znam kako diše.

Ipak, ovaj gradić  mi se počinje sviđati i sve intenzivnije razmišljam o tome da se nastanim  u njemu, da prestanem biti nomad i ugnijezdim se u mjestu gdje imam posao i sreću.

Znam što govorim jer moja sreća ima ime. Još nikada nisam doživjela takvu vrstu sreće. Sve to otkriva moj osmijeh na licu kojega ne skidam nikada osim kada sam sama u svojim mislima.

A trudim se ne biti sama jer ne želim da mi sreća pobjegne.

0 0 votes
Article Rating

Related Post

Subscribe
Notify of
guest
0 Comments
Inline Feedbacks
View all comments