UVIJEK

Iz naše arhive/ objavljeno 16.06.2016.

Roko Dobra

Jednom sam ti htio prisloniti uho
gotovo na prsa da ti srce čujem,
a kob se isprsi ruljom mjesto kruhom,
učinivši da te uvijek samo snujem.

Drugi put sam bio izmislio foru:
strpljivo ću čekat da te čim ne prenem,
a tebe su tvoji čekali u dvoru –
ej, uvijek na istom kuda god okrenem.

Treći put sam, stvarno, pomislio: tu si
poput trave morske, kao dašak meka,
uto sijevnu oblak i tresnu zapusi;

gospodarit stade plima i oseka
Katinovin mulon* – uvijek neki dusi
stizali bi prije tebe izdaleka!

(Žirje, 06. kolovoza 2009.)

_______________________________
* Katinov mul – bio je odmah uz kuće,
među kojima je bila i kuća roditelja ove
moje nerazdružive prijateljice u godinama
moga djetinjstva i odrastanja na otoku
Žirju, da bi, puno kasnije, bio nasut
kamenjem i poravnan slojem betona
pred današnjim trajektnim pristaništem

 

 

0 0 votes
Article Rating

Related Post

Subscribe
Notify of
guest
1 Comment
Newest
Oldest Most Voted
Inline Feedbacks
View all comments
Ivan Dobra Žirjanin
Ivan Dobra Žirjanin
6 years ago

Vajik, kad proštijem tvoj sonet, dragi moj rođače, mada nisi s nama, tu si, suza mi se probudi u mom modrom
oku. Neka ti je laka žirajska zemlja.