Iz naše arhive/ objavljeno 27.07.2016.
Slavica Sarkotić
Jezikom moga naroda
Ne govore stotine milijuna
Ljudi na ovome svijetu
Na jeziku moga naroda
Nećete naći natpise
Na velikim reklamama
U bijelome svijetu
Niti na terminalima
Svjetskih zračnih luka
Niti će vas netko
Tjerati da učite
Jezik mog naroda
Ako progovorite
Jezikom moga naroda
Neće vas razumjeti
U raskošnim metropolama Zapada
Niti na egzotičnom Istoku
Niti na samodopadnom
Hladnom Sjeveru
Niti na užurbanom Jugu
Što ga oplakuju oceani
Ako na jeziku moga naroda
Kažete tratinčica
Ako kažete: sjenica, sunce ili nebo
Ili ako kažete jednostavno: proljeće
Čudno će vas gledati
Stanovnici gradova mravinjaka
Iako nas ima tek toliko
Da ispunimo
Jedan veći svjetski grad
Ne od onih najvećih
Jezik mog naroda ipak živi
I izvan granica moje
Lijepe domovine
Od dalekog Goeteborga na sjeveru
Do Punta Arenasa i Ognjene zemlje
Do živopisne Australije
Kamo su Hrvati odlazili
Kopati rudu i opale
Za bogatu gospodu i njihove supruge
Jezikom moga naroda
I ovoga časa
Netko nekoga zove imenom
U zlatnoj Kaliforniji
Na Bulevaru sumraka u sumrak
I u hladnoj Moskvi i
Na Nevskom prospektu
U bijelim noćima Sankt Peterburga
2
I u profinjenom Japanu
Na tečaju origamija
Netko se nekome obraća
Jezikom moga naroda
U Berlinu i Adelaideu neki
Govore hrvatski
To znam pouzdano
Možda i na Fidžiju
To ne znam
Uvijek netko negdje kaže jorgovan
Ili kaže sutra
Ne samo u proljeće
Ili kad je sjetan
I zato
Iako nas nema
Na stotine milijuna
Ali nas ima svuda po svijetu
I svi govorimo
Toplim jezikom moga naroda
Dakle
Jezik je moga naroda
Zauvijek
U tkanicu svijeta
Utkan