piše: Snježana Akrap-Sušac
Slušam tišinu. Viče. “Kad tišina zavrišti…opako je“, reče prijatelj.
Znam što mi je činiti – putovati!
Sjetih se Baudelaireovih savjeta: „ Opojen treba uvijek biti…da ne osjećate strahoviti jaram vremena koji vam tišti ramena i prigiba vas k zemlji.“ Umjesto vina, poezije ili kreposti, odabrah aerodrom i uputih se u Rim.
Bilo je to prije mnogo ljeta. Ostali su bljeskovi.
Španjolske stube, prepune ljudi, osobito mladih.Nemam osjećaj da jedni drugima smetamo. Uživamo u blagom rujanskom suncu, svatko sa svojim mislina. Prošetah do vrha na kojemu je crkvica , a ispred nje obelisk. Gazim stazama kojima su nakada šetali Keats i Shelly!
Stube su gradili Francuzi, ali ime dobiše po španjolskom veleposlanstvu.
Crkva sv. Petra u okovima – savršeni Michelangelov Mojsije. Prema predaji, umjetnik je toliko bio zadovoljan da ga je, kad je završio, lupio po koljenu i rekao da sad može govoriti.
Veliki genij je imao samo dvadeset četiri godine kad je izradio slavnu Pietau, za koju je G. Vasari rekao da je „utjelovljenje svih mogućnosti i snage koju može imati umjetnost kiparstva“. Dugo nisam mogla od te skulpture u Bazilici sv. Petra, odvojiti pogled…
Ono što sam gledala u knjizi „Biblija u umjetnosti“ oživjelo je pred mojim očima na stropu u Sikstinskoj kapeli – „ogromna Michelangelova biblijska simfonija“ ( pročitah to negdje )… Gotovo stotinu likova za manje od četiri godine rada! Savršeno!
Fontana di Trevi – baroknom fontanom dominira Neptun, koji upravlja kočijom. Slijeva je skulptura koja predstavlja obilje, a zdesna zdravlje. Svima je sigurno poznata legenda da će se u Rim vratiti onaj tko ubaci novčić pa se, kažu, dnevno skupi do tri tisuće eura.
Koloseum – izvorno „Flavijev amfiteatar“ s pravom je uvršten na popis svjetskih čuda. Na njemu je zabilježen epigram: “Dok Koloseum stoji, stajat će i Rim; kad Koloseum padne, past će i Rim; kad padne Rim, past će i svijet.” Davno je davno bilo to!
Ipak, ne zamjerite mi lokalpatriotizam – meni je ljepša pulska Arena. Kad sam se doselila u Pulu, godinama sam joj se divila svakodnevno prolazeći pored nje do posla.
Moda – malo je onih koji neće priznati Italiju kao zemlju broj 1, kad je moda u pitanju. Nešto će svatko pronaći za svoj ukus.
Bljeskova ima još puno. Sjećam se ispijanja kave kad bi nas umorne noge prikovale za stolice. Tada bi malo komentirali viđeno, ali češće bi u ugodnoj tišini, tišini koja ne viče, sređivali svoje dojmove.
Naravno da smo sretali i „našijence“, kako bi rekao gospar Držić.
Puno bi još moglo biti bljeskova iz ovog umjetnošću prebogatog grada, ali ovo su moji večerašnji rimski bljeskovi. Završit ću navodeći nadimke grada: Prijestolnica svijeta; Grad na sedam brežuljaka; Vječni grad; Apostolski prag; Grad (tako i ponosni Dubrovčani zovu i pišu velikim slovom svoj Grad ).
I od Rimljana i od Dubrovčana trebali bi učiti kako voljeti grad u kojemu živimo. Treba samo čekati da se dogodi bljesak u glavama ljudi ( osobito čelnih )!
Sapienti sat ili… pametnome dosta!