SPORT, TORTURA I POLITIKA

piše: Žarko Delač
Obzirom da je u tijeku jedan od najvećih sportskih događaja koji okuplja na tisuće sportaša, a riječ je o Olimpijskim igrama, nameće se pitanje:- Kuda ide vrhunski sport?

Naime, utrke sa sekundama više nisu dovoljne već se rezultati mjere u tisućinkama, mijenjaju se pravila u streljaštvu, gimnastici ili uvode video nadzori borilačkih disciplina. Razlog je u potpunoj izjednačenosti sportaša koji iz svog tijela izvlače maksimum tako da su potrebne nijanse kako bi se odredio pobjednik.

No, više nije dovoljno da se sportaš individualno natječe jer oko njega mora biti tim različitih stručnjaka od psihologa do fizioterapeuta, liječnika i masera. Samo naivci mogu misliti kako u mnoge rezultate nije ugrađeno i znanje kemičara u vječnoj borbi između nedozvoljenih i dozvoljenih sredstava koje sportaši mogu koristiti.

Stoga se nameće i logično pitanje:- Gdje su sportske granice i do kada će sport moći zadržati elemente natjecateljskog i sportskog duha kako je to zamislio i osnivač modernih olimpijskih igara?

Pridodamo li tome i financijske kao i političke efekte koji su nedjeljivi dio velikih sportskih natjecanja, vidljivo je kako je sport postao daleko više od običnog odmjeravanja sportskih znanja i vještina.

Sportske asocijacije i organizacije postale su financijske meke za njezine funkcionare i djelatnike koje imaju veliki utjecaj na svjetskoj karti lobističkih i interesnih sfera.

Stoga nije čudno kako je i Hrvatska dio ovih svjetskih trendova pa se još sjećamo europskog rukometnog prvenstva i novih dvorana izgrađenih za tu prigodu koje uglavnom propadaju. No, poslužile su tog trenutka političkoj vrhuški. I,  još se jednom pokazalo kako, cilj opravdava sredstvo.

Slično je ovih dana u Brazilu koji je opterećen gospodarskom krizom. Ali, narodu se upravo stoga mora ponuditi sporta i igara kako bi se zaboravili svakodnevni problemi i nedaće.

Imajući u vidu ovakav pristup sportskim natjecanjima i organizacijskim potrebama nameće se i pitanje do kada će se moći pratiti ovakav trend i smjer. I do kada će sportaši biti spremni uništavati svoje zdravlje kako bi osvajali medalje ili, budimo iskreni- nagrade. Riječ je o profesionalnom sportu. Amaterski se duh potpuno izgubio i na olimpijskim igrama na kojima sudjeluju ove godine i golferi koji su jedni od najplaćenijih sportaša.

Profesionalni sport zahtijeva velika financijska ulaganja i potporu šire okoline kako bi u konačnici svi od toga imali materijalnu korist. Upravo će na tom segmentu doći do kratkog spoja u profesionalnom sportu jer “voda ide na vrč dok se on ne razbije”.

Imajući prethodno rečeno u vidu, postaje jasno kako između riječi u naslovu postoji sinergija i povezanost.

Kako izaći iz ovog postojećeg, začaranog kruga?

Uvjeren sam kako je jedno od rješenja povratak na rekreacijski i pomalo zaboravljeni amaterski sport.

To je i  najizgledniji put koji će uzrokovati novu sportsku revoluciju!