tekst: Ivanka Cvitan
Moje mišljenje o nečijim osobinama samo je odraz energije koja se između nas postavi u tome trenutku. Ako kažem da je netko dobar, on je to u odnosu na mene, što ne znači da nekom drugom nije loš, odnosno da je svima drugima dobar.
Iako je svatko od nas jedinstven, ipak se unutar te definirane domene stalno mijenja jer su i prostor i vrijeme promjenljivi.
I dobro da je tako.
Kad naša pasivna energija dosegne vrhunac, javlja se stalno prisutna aktivna energija. I obratno. Sve je zapravo u nastojanju da se postigne ravnoteža, a stalan sklad je samo teorija.
Između dva stanja moguća je tek usporedba.
Tuga zbog besparice nekome je veća od tuge zbog primljenog gola, ali je drugome manja od tuge zbog bolesnog djeteta.
Sreća zbog uzvraćene ljubavi nekome je veća od sreće zbog pozitivnog salda na računu, a nekome manja od sreće zbog položenog ispita.
Kad postavimo prioritete, važnost našeg života ravna se po njima.
Ali jako je bitno da te prioritete postavimo sami, neovisno o utjecaju sa strane.
Zato što, udovoljavajući sebi, širimo svoju energiju na druge i ostavljamo dovoljno jak otisak među odrazima ljudi koji su nam bitni.
Tako gradimo svoj neponovljiv svijet.
Rođenjem ne počinjemo živjeti, tek imamo tu mogućnost. Prepustimo li se samo imitiranju življenja – jesmo li zaista postojali?
Ako se unutar jednog sustava prekine strujanje pozitivne i negativne energije – sustav puca.
Pojedemo li dovoljno slane hrane i ne napijemo se vode – dehidrirat ćemo.
Ne odmorimo li se nakon napornog posla – tijelo će izgubiti imunitet.
Ne pohvalimo li dijete kad nešto dobro uradi (dobro za nas ili njega?) – neće pridavati važnosti tome djelu.
Ne upozorimo li dijete da se loše ponaša (loše za nas ili njega?) – samo će odlučiti kako dalje.
Ako većina ljudi primjećuje nesklad i osjeća strujanje samo jedne energije, možda taj nesklad zaista i postoji.
Prođe li kriminalac nekažnjeno – ponovit će djelo.
Ne zaustavimo li suludog vladara – on ide dalje.
Pretvaramo li se da spavamo – možda se i ne probudimo.
Nekad mi se čini da me sjena izdaje. Ne, ona me štiti, potvrđuje da postojim i čini ravnotežu sa svjetlošću koje nisam svjesna.
